Piše: Brankica Smiljanić 

Da li žena nema na rukovodećim pozicijama zato što nemaju određene kvalifikacije (diplome, edukacije, znanje, vještine)? Ovom pitanju u prilog ne ide pojašnjava Maja Bajić to što sve statistike pokazuju da čak 60% žena ima diplomu osnovnih i master studija 

Iako živimo u 21. vijeku, bh. društvo je i dalje duboko ukorjenjeno patrijarhalno društvo. Neke sredine imaju izraženije stavove po pitanju rodne ravnopravnosti od drugih. Međutim, ono što je skoro pa konstanta u kojem god okruženju živjeli u Bosni i Hecegovini jeste da žene često dobijaju uloge na poslu gdje im je data manja odgovornost i položaj, a to onda znači i manje plate. Ekonomski aspekt i dalje predstavlja jedan od većih problema koji nije dovoljno doveden u medijski fokus. A, ženama se i dalje stavlja teret uloge majke i domaćice kao jedine moguće i najlakše koju mogu da preuzmu.

DA PODSJETIMO ZAKON O RAVNOPRAVNOSTI POLOVA USVOJEN JE 2003. GODINE, A DOPUNJEN 2009. GODINE A GLASI:

Zakon o ravnopravnosti polova, jamči jednakost polova  za sve u svim sferama društva, uključujući, ali ne i ograničavajaći se, na obrazovanje, ekonomiju zapošljavanje  i rad, socijalnu i zdravstvenu zaštitu, sport kulturu, javni život i medije.

Centar za životnu sredinu sprovodi projekat koji ima cilj formiranje boljeg i ravnopravnijeg društva za sve, s glavnim fokusom na rodnu ravnopravnost u okviru zaštite životne sredine. Naziv projekta je „Ženska ljudska prava i EU integracije“ a rade ga u saradnji s Helsinškim parlamentom građana iz Banjaluke.

Istraživanje sprovedeno od strane Centra za životnu sredinu (CZZS) i Helsinškog parlamenta građana (HPG) iz Banjaluke, ali nezavisno od  Heinrich Böll Stiftunga u saradnji sa REIC iz Sarajeva (Regionalni centar za obrazovanje i informisanje iz održivog razvoja za Jugoistočnu Evropu), imalo je za cilj prikuplanje podataka o učešću i ulozi žena u eneregetskom sektoru Bosne i Herzegovine. CZZS i HPG  su podatke prikupljali sa zvaničnih web stranica pet termoelektrana i devet hidroelektrana u novembru 2021. godine, dok je Heinrich Böll Stiftung zajedno sa REICom, pored pregleda trenutnog stanja, istraživao stanje u energetici u posljednjih 10 godina.

“Kada se povuče paralela, nažalost, oba istraživanja su potvrdila očekivanu pretpostavku – zastupljenost žena u energetskom sektoru (rudnici, termoelektrane, hidroelektrane, prerađivačka industrija, itd.) je minimalna. Kada se zapitamo zašto je to tako, možemo da krenemo od pretpostavke da možda unutar radno sposobnog stanovništva nema toliko radnosposbnih žena u odnosu na muškarce. Prvu tvrdnju osporava statistika koja pokazuje da je 51% radno sposobnih žena, dok je 49% radno sposobnih muškaraca. Uprkos tome, 61% muškaraca čine radnu snagu BiH, dok samo 39% čine žene”, istakla je asistentica na programu “Biodiverzitet i zaštićena područja”, Maja Bajić.

I CPCD JE UNUTAR PROJEKTA „MISLI O PRIRODI!“ RADIO ODREĐENA ISTRAŽIVANJA

“Centar za promociju civilnog društva (CPDC), poznat je i prepoznat po uspješnosti u jačanju kapaciteta organizacija i na njihovom umrežavanju, i to je postignuto i kroz projekat „Misli o prirodi!“ koji provodi u partnerstvu sa Vladom Švedske”, ističe projekt menadžerica „Misli o prirodi!“ Anida Šabanović. Poredeći analizu kapaciteta organizacija na početku projekta, i danas, nakon više od dvije godine, kaže primjetan je veliki skok – u oblasti zagovaranja, administrativnog i finansijskog upravljanja organizacijom i ljudskim resursima.

“U okviru projekta “Misli o prirodi!” koji obuhvata raznolik spektar aktivnosti koje podižu svijest o zaštiti okoliša, sve njegove komponente (EKO Hub, EKO škole, mediji, mladi) dodatno uključuju jaku promociju rodne ravnopravnosti u djelovanju. Više od dvije godine prikupljali smo sve podatke u okviru projekta rodno segregirano i ustanovili da su žene glasnije u zaštiti životne sredine, prisutnije, posebno u obrazovnom dijelu. Također, ako je riječ o zaštiti prirode, žene su jači glas, a ako je riječ o eksploataciji onda su to muškarci.”, pojasnila je Šabanović.

Fokus projekta je, dodaje, još više na spajanju nauke i ekologije i na taj način daljoj promociji rodne ravnopravnosti kroz uspješne aktivnosti koje prezentuju žene. A upavo projekat promoviše visoke standarde ravnopravnosti i rodne ravnopravnosti u jačanju relevantnog zakonodavnog okvira u skladu sa međunarodnim standardima i standardima EU. U okviru projekta, takođe, posvećuju pažnju podršci ženskim inicijativama na lokalnom nivou u saradnji sa partnerima, te je primjećuje primjetno da su žene glasnije.

U TERMOELEKRANAMA NA RUKOVODEĆIM POZICIJAMA TEK 15 ODSTO ŽENA

Iako Zakon kaže i nalaže rodnu ravnopravnost, jednak pristup informacijama, edukovanju i zapošljavanju bez obzira na pol. Da li je u praksi zapravo tako? Svi dobijeni statistički podaci ukazuju na suprotno. Činjenice su potkrepljene time da je u energetskom sektoru, ali i drugim javnim i privatnim sferama društva BiH, jako mali broj žena. I taj mali procenat uglavnom se nalazi na pozicijama članica, sekretarica, administrativnih radnica, menadžerica u odnosima s javnošću, tj. tzv netehničke pozicije i sl.

“Sporadično se nalaze na rukovodećim pozicijama (pozicije v.d. direktorica ili izvršnih direktorica), što pokazuje statistika da u termoelektranama u RS i FBiH na rukovodećim pozicijama imamo samo 15% žena. Takođe, titule ovih žena su napisane u muškom rodu. Neupotreba rodno senzitivnog jezika dodatno produbljuje jaz, nepotvrđivanje prisustva i važnosti ženske perspektive u ovoj sferi, ali i u svim ostalim.”, navodi Maja Bajić.

Da li žena nema na rukovodećim pozicijama zato što nemaju određene kvalifikacije (diplome, edukacije, znanje, vještine)? Ovom pitanju u prilog ne ide pojašnjava Bajić to što sve statistike pokazuju da čak 60% žena ima diplomu osnovnih i master studija.

“Što znači da nam ne nedostaje pametnih i sposobnih žena, nego samo boljih praksi, razumjevanja i otvorenosti ka svim perspektivama. Žene iz straha ne preuzimaju aktivnije i izazovnije uloge u energetici, ali i u društvu generalno.”, kategorična je Bajić.

POTREBNI SU PROGRAMI USMJERENI KA OSNAŽIVANJU ŽENA I MLADIH

Direktorica Fondacije Atelje za društvene promjene – ACT, Lejla Kusturica za sebe ima običaj reći da je aktivistica srcem i dušom, te se trudi da svojim djelovanjem pomogne i podrži borbe protiv korumpiranog sistema koje vode građani širom Bosne i Hercegovine. Posao nije lak navodi i često nailazi na mnoge probleme.

“Vjerujemo u održivu budućnost koju jednako grade žene, muškarci i mladi. Svi naši programi su naročito usmjereni ka osnaživanju žena i mladih, jer vjerujemo da samo tako možemo graditi solidarno, pravedno i dostojanstveno društvo.”, ističe Kusturica. 

Svako od nas može doprinijeti napretku u dostizanju najvećeg mogućeg stepena ravnopravnosti u našem društvu svojim radom i svojim primjerom stava je aktivistica i pravnica Azra Berbić, ako to želimo navodi, još ukoliko to može biti vidljivo široj javnosti sjajno, jer može biti i edukativno.

“To nije samo slučaj sa našom državom takvo je generalno stanje u svijetu, žene su inače usmjerene da se obrazuju i nakon toga rade u oblastima i profesijama koje su generalno manje plaćene. Ipak, ako govorimo o zaštiti životne sredine u Bosni i Hercegovini se to mnogo više svodi na aktivizam nego na odnos pozicija moći u smislu ostvarivanja napretka u karijeri, što ne znači nužno da je dobro niti loše, jednostavno je takvo stanje.”, kazala je Berbić.

Prema njenim riječima borbu za zaštitu okoliša vode aktivisti i aktivistinje zajedno, u nekim zajednicama liderske pozicije su preuzimale i preuzimaju žene u nekim muškarci. Međutim, u ovoj borbi ističe da je najbitnije da su jedinstveni/e i solidarni/e i da međusobno uvažavaju svačiju poziciju.

“Bila bih sretna kada bismo o tome mogli još od vrtića i osnovne škole učiti djevojčice i dječake, njihovi nastavnici bi to mogli ali propuštaju priliku i nerijetko baš suprotno ukorjenjuju i produbljuju društveno nametnute stereotipe. To je također slučaj i u svim drugim sferama društva, ako uočimo to i ne reagujemo onda pristajemo biti aktivni učesnici i učesnice u sistematskoj diskriminaciji i stereoripizaciji.”, istakla je Berbić.

Samo kada reagujemo onda prekidamo lanac, svojim primjerom mijenjamo prakse i učimo druge da takva postupanja ne smiju biti prihvatljiva. Zaključila je da samo insistiranjem da se odredbe Zakona o ravnopravnosti polova moraju poštovati i to reagovanjem i ukazivanjem na slučajeve njegovog kršenja možemo postići napredak.

CPCD unutar svog programa promoviše rodnu ravnopravnost i rodno odgovorno djelovanje u društvu a ovim člankom se, na simboličan način, na sam Međunarodni dan žena želi podići svijet o važnosti rodne ravnopravnosti u segmentu zaštite okoliša.

Jedna od promotivnih aktivnosti projekta “Misli o prirodi!” bile su kampanje o aktivistkinjama širom svijeta i o tome kako žene mijenjaju svijet.Da podsjetimo, CPCD je podržao i inicijative vezane za pitanje ugroženosti rijeka, npr. inicijativu za zaštitu područja prirode Bijambare ili Uvođenje moratorija na izgradnju malih hidroelektrana u Istočnom Sarajevu u saradnji sa predstavnicima lokalne vlasti.

Većinu ovih aktivnosti obavljale su žene, iako se u ovoj oblasti suočavaju sa dvostrukom diskriminacijom, zatim javnu raspravu u Mostaru o Nacrtu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o električnoj energiji u Federaciji BiH koja je prekinuta vrijeđanjem aktivistice i advokatice iz Aarhusa.

„Ovaj tekst kreiran je u okviru projekta ‘Misli o prirodi!’ koji implementira Centar za promociju civilnog društva uz finansijsku podršku Švedske. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost autorice i ne odražava nužno stavove Centra za promociju civilnog društva i Švedske“