Piše: mr. sc. Elvedin Šabanović

Upoznavanje raznolikosti živog svijeta, njihove građe i načina života nerijetko u čovjeku pobuđuje divljenje i poštovanje, a iz tih se osjećaja razvija i svijest o potrebi zaštite i očuvanja prirode i pridržavanju prirodnih zakona održivog razvoja. Potreba i namjera ovog bloga je skrenuti veću pažnju javnosti na još jedan bosanskohercegovački prirodni pejzaž o kojem se u prirodoslovnom smislu do sada nije dovoljno znalo, ili skoro nikako, jer mu se u tom smislu u prošlom vremenu i nije pridavala važnost. Nije presudno hoće li ovaj blog zavrijediti nagradu, ali je od presudne važnosti da njegov glas čuju nadležne vlasti u čijim rukama je dalja budućnost ovog lokaliteta od značaja za Visoko, ali i za državu Bosnu i Hercegovinu.

Pitanje zaštićenih prirodnih područja u mnogim bosanskohercegovačkim gradovima pa tako i u Visokom obično je tema u fokusu svake dvije, ili svake četiri godine, radi sticanja kojekakvog političkog koristoljublja koje uspješno prolazi čak i kod onog malog broja dovoljno osviještenog građanstva koje je potpuno svjesno da zdravlje prvenstveno ljudi, najviše zavisi od zdravlja raznolikosti vrsta i pejzaža iz kojih crpimo mnogobrojne ekosistemske usluge. Nažalost, u smislu Zakona o zaštiti prirode Federacije Bosne i Hercegovine u Visokom ne postoje zaštićene prirodne cjeline već za svih ovih 20 godina samo pojedinačne vrste, i to u dva slučaja: u Gornjoj Zimči, dva stabla žalosne bukve Fagus sylvatica L. subsp. pendula prema Tutnjevačkom brdu, i jedno stablo  hrasta kitnjaka Quercus petraea L. koje se nalazi u Muhašinovićima, sa desne strane neposredno uz regionalni put R445 Kakanj-Visoko.

Područje Čajangrada ima svoju neospornu historijsku važnost i Kreševljaković (1953) ga prvi put spominje u djelu Stari bosanski gradovi. “To je bio grad kome je osnovica pravokutnik, a u jednom uglu vidi se još nešto zida okrugle kule, koja je stajala do ulaza u grad i s te (zapadne) strane se moglo pristupiti gradu, dok je s ostalih strana pristup upravo nemoguć. I s Čajangrada otvara se vidik na sve strane, s njega se vidi Bobovac na sjeveru i Visoki na jugu. Nije stoga isključeno, da je Čajangrad vršio i optičku vezu između Bobovca i Visokog“. Kreševljaković dalje navodi kako je ovo bio kraljevski grad, potkrjepljujući tu tvrdnju toponimima Kraljev Do i Kraljevo Guvno. U neposrednoj blizini evidentirano je groblje Šehitluci (XV, najkasnije XVI vijek). Strateška lokacija Čajangrada (686 m) utvrde pretpostavljene površine ca. 750 m² nalazi se na teško pristupačnoj brdskoplaninskoj uzvisini i dio je k.č. 1131 Javornik ukupne površine 1666106 m² koja u naravi obuhvata šumu 3, (1374099 m²) 4. (72903 m²) i 5. klase (219104 m²) u vlasništvu Federacije Bosne i Hercegovine. U naučnoj literaturi ovaj lokalitet se smatra i sjedištem Kraljevskog Ministra Riznice, na osnovu nadgrobne ploče kaznaca Nespine koja je pronađena 1946. godine u podnožju Čajangrada na udaljenosti od oko 1 kilometar od ovog lokaliteta (Bešlagić, 1982). Kurtović (2000) ga datira u kasni srednji vijek, a generalna zapažanja naučnika koji su u svojim djelima uglavnom sporadično spominjali ovu srednjovjekovnu utvrdu, te zapažnja naučnika koji su učestvovali u probnim arheološkim istraživanjima potvrđuju tezu Pavla Anđelića, i ovaj lokalitet smatraju savremenikom kraljevskog grada Visoki. To bi značilo da je Čajangrad sigurno bio naseljen tokom XIII stoljeća pa do Osmanske vladavine.  Arheološkim istraživanjima koja su provedena prethodnih godina (Zavičajni muzej, 2017) zabilježena je i naglašena mogućnost da je lokalitet Čajangrada bio naseljen u predrimskom i rimskom periodu sa pretpostavljenom trasom puta via argentia (put srebra) koja prolazi pokraj ovog lokaliteta. Sam geografski položaj tvrđave predstavlja idealnu lokaciju za rimski refugij odnosno neku vrstu stražarskog mjesta u ranijim periodima. Na lokaciji Malo Čajno evidentirana je prahistorijska nekropola sa ravnim grobovima. Na širem području oko Grada, ca. 1,3 km istočno nalazimo dosta ostataka ilirske kulture, na brdu Lisice (667 m) gdje se bilježe ulomci crne ilirske keramike u znatnom broju i na većoj površini. Sjeveroistočno od Grada nalazi se očuvani rimski put u dužini ca. 600 m, dok se jugoistočno na ca. 1,2 km nalazi neistražena lokacija crkve. U samom podnožju Čajangrada nalazi se nekropola stećaka sa 6 sanduka i 1 sljemenjakom, na kojoj je formirano pravoslavno groblje. Južno, na ca. 300 m uz samu Gorušu, nalazimo staro muslimansko mezarje sa dva nišana stećka, stele. Druga dva grobna mjesta prekrivena su velikim ilirskim pločama u koje je ’usađen’ nišan, što je karakteristika prvih ukopa muslimana i vrlo je rijetka pojava, a neka od grobnih mjesta su ograđena pločama. Pretpostavlja se da je ovo originalni lokalitet ploče Kaznaca Nespine. Posljednji rezultati arheoloških iskopavanja odredili su i pravce budućeg istraživanja u kojima se konzervacija otkrivenih ostataka postavlja kao nužan korak u budućem procesu revitalizacije Čajangrada kako bi se izbjegla moguća dalja devastacija ovog lokaliteta značajnog za Bosnu i Hercegovinu.

Do ostataka Čajangradske utvrde vodi označeni šumski put, a sa samog Čajangrada pruža se prelijepi pogled na okolna brda i posebno Gračanicu (Šabanović et al. 2020).  Sjeverno od naselja Lukovo Brdo teče Lužnički potok, koji zajedno sa Podvinačkim potokom čini rijeku Gorušu. Iznad Goruše, 220 m visoko izdigao se Čajangrad sa kojeg se mogla kontrolirati cijela kotlina rijeke sa svim glavnim i pomoćnim putnim komunikacijama koje su od Visokog i Breze vodile prema Kraljevoj Sutjesci, Bobovcu i rudarskom Varešu. Srednjovjekovni Čajangrad na sjeveru je okružen naseljem Bogošići, na istoku rijekom Gorušom, sa juga naseljem Gunjište i Veliko Čajno, dok je na zapadu okružen naseljima Gornja i Donja Smršnica.  Ispresijecani predjeli ovog područja okruženi velikim kompleksima visoke lišćarsko-listopadne šume bogatom izvorima, potocima i livadama, čine specifičnu mikroklimu koja je pogodna za rast mnogih biljnih vrsta, čineći tako ugodnim svakodnevni ljudski život od prahistorije sve do danas. U zoni Čajangrada razvijaju se: vegetacija visokih zeleni sa Pteridium aquilinum (L.) Kuhn, umjerene mezofilne, i termofilne livadske zajednice te suhe livadske šikare i kamenjare, čiji biljni pokrov upotpunjuje šumsku floru ovog područja. Unutar šumskih staništa prisutne su: na sjevernim ekspozicijama, lišćarsko-listopadne zajednice sa Fagus sylvatica L. te mješovite lišćarsko-listopadne zajednice sa Quercus petraea L., na južnim ekspozicijama. Među drvenastim vrstama u zajednicama sa hrastom kitnjakom još su zastupljene: Carpinus betulus, Ostrya carpinifolia, Acer pseudoplatanus, Viburnum lantana, Acer campestre, Crataegus monogyna, Acer platanoides, Rosa canina, Acer obtusatum, Cotinus coggygria, Corylus avellana, Cornus mas i druge. Na samom lokalitetu srednjovjekovne tvrđave prisutni su degradacijsko-progradacijski stadiji vegetacije.  Na Čajangradu su zastupljene jestive vrste gljiva: Leccinum aurantiacum (Bull. ex Fr.) S. F. Gray., Boletus edulis Bull., Lactarius piperatus (L.) Pers., Cantharellus cibarius Fr., Macrolepiota procera (Scop.) Singer, Leucoagaricus holosericeus (Fr.) Mos., Lycoperdon caelatum Morgan i druge. Na području Čajangrada zabilježeno je prisustvo 58 taksona iz 23 porodice biljaka: jabučnjače (Aristolochiaceae), šparoge (Asparagaceae), oštrolisti (Boraginaceae), krstašice (Brassicaceae), zvončići (Campanulaceae), karanfili (Caryophyllaceae), glavočike (Compositae), čempresi (Cupressaceae), češljugovine (Dipsacaceae), mahunarke (Fabaceae), širištare (Gentianaceae), usnatice (Lamiaceae), ljiljani (Liliaceae), kaćuni (Orchidaceae), volovotke (Orobanchaceae), trputci (Plantaginaceae), trave (Poaceae), krestušci (Polygalaceae), žabnjaci (Ranunculaceae), ruže (Rosaceae), broćevi (Rubiaceae), rutvice (Rutaceae) i ljubičice (Violaceae).

Posebno važne u Visokom su populacije samoniklih bosanskohercegovačkih (kaćuna) orhideja (Šabanović et Bektić, 2017; Šabanović et al. 2019; Šabanović et al. 2020a), sa 11 identifikovanih vrsta (Anacamptis morio, mali kaćun, Anacamptis pyramidalis, piramidalna vratiželja, Cephalanthera damasonium, bijela zavrata, Cephalanthera rubra, crvena zavrata, Epipactis helleborine, širokolisna kruščika, Limodorum abortivum, ljubičasti šiljorep, Neotinea tridentata, trozubi kaćun, Neottia nidus-avis, šumska kokoška, Ophrys insectifera, muhina kokica, Orchis simia, majmunov kaćun, i Platanthera bifolia, bijeli vimenjak,  što čini skoro polovinu svih divljerastućih orhideja (Orchidaceae) u Visokom, ili 22% svih orhideja rasprostranjenih u Zeničko-dobojskom kantonu (Šabanović et al. 2020b). Prema Uputama za upravljanje Natura 2000 područjima, stanište se smatra prioritetnim tipom za zaštitu (6210*) ukoliko predstavlja značajno stanište orhideja (EC 2007a) (Merdan et al. 2020), a značajna staništa orhideja su mjesta koja su prepoznatljiva na temelju jednog ili više od sljedeća tri kriterija: (a) stanište obuhvata bogatstvo vrsta orhideja, (b) stanište obuhvata važnu populaciju najmanje jedne vrste orhideja koja se ne smatra vrlo čestom na državnom području, (c) na staništu se nalazi jedna ili više vrsta orhideja koje se smatraju rijetke, vrlo rijetke ili iznimne na državnom nivou.

Prema iskazima pojedinih članova lovačkog udruženja Čajangrad je značajno tranzitno područje lovne divljači (divlja svinja, lisica, zec i dr.). U proljeće se i tokom cijelog ljeta čuje neponovljivi cvrkut ptica, pa je zasigurno da bi u što skorije vrijeme valjalo angažirati struku koja bi se pozabavila faunom ovog područja čime bi bila upotpunjena slika ovog prostora.

Apeliram(o) na gradske vlasti Visokog da vođeni primjerom mjesne zajednice Gračanica, grupe entuzijasta koji vole svoju prirodu, kao i struke koja je priredila naučni rukopis podrže i omoguće štampu završene publikacije Priča iz Čajangradske šume što bi predstavljalo prvi korak u procesu institucionalne zaštite Čajangrada. Uvažavajući rezultate ovog istraživanja, izmjenama prostornog/regulacionog plana za ovo područje Gradsko vijeće Visoko također ima vrlo važnu ulogu, u skladu sa zajedničkim ciljevima definiranim prostornim planom Zeničko-dobojskog kantona, i u skladu sa principima prostornog planiranja i korištenja zemljišta na području Federacije Bosne i Hercegovine koji su preuzeti kao opći ciljevi razvoja prostora Općine/Grada, kao sastavnog dijela Zeničko-dobojskog kantona, a odnose se i na valorizaciju i zaštitu vrijednosti prirodnih resursa u Visokom te stvaranje ambijenta zaštite okoliša kao i stvaranje uvjeta za dostupnost obrazovanju. Nadam se da bi jedno ovakvo pismo prema organima vlasti upravo mogao poslati projekat Misli o prirodi čime bi priča o Čajangradu sigurno dobila još veći značaj i težinu.

Među (11) divljerastućih vrsta čajangradskih orhideja njih sedam (7) nalazi se na trenutnoj Crvenoj listi flore F BiH (Đug et al. 2013) čime ispunjavaju jedan ili više navedenih kriterija (Merdan et al. 2020).

Uživajte u fotografijama sa Čajangrada i bar za trenutak osjećajte se kao kod kuće u djeliću veličanstvenih prizora jedine nam Bosne i Hercegovine!

• 

  Kleka, Cupressaceae

• 

  Lisičarka, Cantharellaceae

• 

  Ljubičasti šiljorep, Orchidaceae

• 

  Majmunov kaćun, Orchidaceae

• 

  Mala presličica, Asparagaceae

• 

  Mali kaćun, Orchidaceae

• 

  Mješovite zajednice sa hrastom kitnjakom

• 

  Muhina kokica, Orchidaceae

• 

  Na platou Kraljevog Guvna

• 

  Na skretanju za Čajangrad

• 

  Na vrhu Čajangrada (24.4.2020)

• 

  Olistala šuma probudi i prve posjetioce

• 

  'Originalni' lokalitet Nespine ploče

• 

  Ostaci Čajangradske utvrde

• 

  Paprena mliječnica, Russulaceae

• 

  Piramidalna vratiželja, Orchidaceae

• 

  Pogled ka Bogošu (1246 m) (u daljini)

• 

  Pogled ka Čajangradu

• 

  Pravoslavno groblje sa stećcima

• 

  Put prema Kraljevom Guvnu (rano proljeće)

• 

  Puzajuća ivica, Lamiaceae

• 

  Širokolisna kruščika, Orchidaceae

• 

  Šume bukve na sjevernim ekspozicijama

• 

  Šumska kokoška, Orchidaceae

• 

  Toploljubive livadske kamenjare

• 

  Topolov turčin, Boletaceae

• 

  Trozubi kaćun, bijela forma, Orchidaceae

• 

  "Usađeni" nišan

• 

  Velika mišjakinja, Caryophyllaceae

• 

  Bijela naglavica, Orchidaceae

• 

  Bijela šumarica, Ranunculaceae

• 

  Bijeli vimenjak, Orchidaceae

• 

  Crvena naglavica, Orchidaceae

• 

  Crveni pasji zub, Liliaceae

• 

  Crveni pasji zub, Liliaceae

Reference:

Bešlagić Š. 1982. Stećci – kultura i umjetnost. IRO Veselin Masleša, OO Izdavačka djelatnost.
Đug S, Muratović E, Drešković N, Boškailo A, Dudević S. 2013. Crvena lista flore Federacije Bosne i Hercegovine. Federalno ministarstvo okoliša i turizma. Sarajevo.
Euro+Med. (2006-2020). Euro+Med PlantBase – the information resource for Euro Mediterranean plant diversity. Pristupljeno: februar, 2021: sa http://ww2.bgbm.org/EuroPlusMed/query.asp.
Fondacija “Osman ef. Redžović” (eds.) 2019. Sistematsko arheološko istraživanja srednjovjekovne utvrde Čajangrad u Malom Čajnu kod Visokog – II faza.
Kreševljaković H. 1953. Stari bosanski gradovi. Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti N. R. Bosne i Hercegovine.
Kurtović E. 2000. Hercegovac u srcu Bosne. Visoko i njegova okolina u djelu Pava Anđelića. Most XXVI/127 (38), Mostar.
Merdan S, Aljukić M, Sarač-Mehić E, Omerović N, Đurasović R, Mandić S, Topić G, Topić B, Šafhauzer M. 2020. Orlja hotspot biodiverziteta. Centar Dr. Stjepan Bolkay.
Šabanović E, Bektić S. 2017. Ljekovite biljne vrste na Visočici. Dobra knjiga d.o.o., Sarajevo & JU “Zavičajni muzej” Visoko, Sarajevo-Visoko.
Šabanović E, Boškailo A, Boškailo S. 2020a. Atraktivne proljetnice jednog visočkog izletišta. Botanički vodič. JU Gradska biblioteka Visoko, Visoko.
Šabanović E, Boškailo A, Ranđelović V, Đug S, Šarić Š, Boškailo S, Bektić S. 2020b. Orhideje Zeničko-dobojskog kantona. JU “Zavičajni muzej” Visoko, Visoko.
Šabanović E, Boškailo A, Šarić Š, Bektić S, Ranđelović V. 2019. The genus Orchis Tourn ex L. and its related genera in the Zenica-Doboj Canton (Bosnia and Herzegovina): diversity, distribution and conservation. Biologica Nyssana 10 (2) 2019: 143-153.
Šabanović E, Boškailo S, Boškailo A, Omerhodžić Ć. 2020. Priča iz Čajangradske šume. Rukopis u publikovanju.
Zavičajni muzej Visoko (eds.) 2017. Sistematska arheološka istraživanja lokaliteta srednjovjekovne utvrde Čajangrad – I faza.

Ovaj blog objavljen je u sklopu poziva za pisanje blogova “Priroda vrišti – ti je opiši!“. Svoje blogove možete slati na adresu info@mislioprirodi.ba.