Razgovarala: Mevlida Novalić 

Foto: Privatni album

Kada sebe opisuje, homeopatkinja i fitoterapeutkinja Sadika Avdić kaže da je jedna od najobičnijih sluga Božijih na zemlji koja pokušava naći smisao u svekolikom životu koji nam je dat u amanet. Pored njenog obrazovanja, koje je išlo u pravcu duhovnosti (teologija) i prirodne medicine (homeopatija i fitoterapija), nikad nije prestala da uči i da upotpunjuje svoje znanje. Tako voli za sebe kazati da je vječni učenik. Bliska joj je mudrost koju je izrekao Konfučije: „Nimalo se ne brini ako nisi na položaju, ali se trudi da za njega budeš sposoban; uopće se ne brini što nisi poznat, ali se trudi da toga budeš dostojan.“

Od rane mladosti priroda je, ističe naša sagovornica, fascinirala i nadahnjivala da o njoj razmišlja, da uči kako biti u prijateljstvu sa njom i na koji način koristiti njene blagodati. Prisjeća se da je početkom 1998. godine u Sarajevu započela škola homeopatije, u Oslobođenju je izašao konkurs za upis druge generacije. Zapravo, školovanje je bilo pri „Londonskom koledžu homeopatije“, koji je odškolovao tri generacije u Sarajevu, uz njihove profesore, superviziju i ovjeravanje diploma. Prijavila se i tako je krenulo njeno četverogodišnje učenje jedne vrlo interesantne grane prirodne medicine.

Kasnije osniva Poljoprivredno uslužnu djelatnost Holistica ili Zadrugu u kojoj okuplja žene koje rade vrijedno- kao pčele radilice. U više  gradova i općina u BiH organizira seminare o ljekovitom bilju, biljnim pripravcima, važnosti biljaka i uopšte prirode za čovjeka, ali i njegovoj ulozi u prirodi,  pravilnom branju ljekovitog bilja, korištenju i njegovom očuvanju, uspostavljanju balansa u sebi i oko sebe u modernom i haotičnom društvu u kojem danas živimo. O svemu tome razgovaramo sa našom sagovornicom.

Za početak, šta je zapravo homeopatija i na čemu se bazira?

– Rekla bih da je homeopatija druga strana alopatske medicine, dvije strane istog novčića ili dva zakona zdravlja. Dok se klasična ili alopatska medicina vodi zakonom suprotnosti, homeopatija je odabrala zakon sličnosti. Oba zakona su prirodni zakoni, ali pristup bolesnom čovjeku i filozofija liječenja uveliko se razlikuju.

Homeopatija je dobila ime od grčke riječi homoion (slično) i pathos (patnja)  zbog temeljnog zakona sličnosti, tj. slično se sličnim liječi. Klasična medicina slijedi zakon allon (drugačiji) i pathos (patnja) što znači terapijsku intervenciju koja izaziva zamjenu manje štetnog stanja od onog opasnijeg (bolest). Drevni narodi, pa i naši stari, poznavali su zakon sličnosti. Jedan njemački hemičar, liječnik i poliglota koji se zvao Samuel Hahnemann, prije nešto više od 200 godina ponovo je pronašao ovaj zakon pomoću iskustva i intuicije, dao mu je znanstvene temelje i učinio ga praktično primjenjivim za terapiju. Zakon sličnosti znači da supstance koje kod zdrave osobe izazivaju simptome, kod bolesnog čovjeka mogu izliječiti slične simptome. To je osnova, odnosno središnji stup homeopatske medicine.

Možete li nam navesti  primjere iz prakse?

– Primjerice, mi svi znamo razbuđujuće djelovanje kafe. Obično, nakon konzumiranja kafe navečer mnogi ne mogu zaspati pa će kafa kao homeopatski lijek, na poseban način pripravljen od supstance kafe nazvan Coffea, biti pravo sredstvo izbora protiv nesanice i nemira.Poznato i trovanje kukutom koje kod zdrave osobe proizvodi grčeve, nekontrolisane živčane pokrete, mišićne grčeve, konvulzije, glavobolje, vrtoglavice, žeđ, povraćanje, gušenje – kod bolesne osobe liječi iste te simptome. Lijek Conium (nazvan tako zbog vrlo otrovnog alkaloida koniina) u homeopatiji je vrlo dragocjena remedija za neke danas učestale bolesti poput Parkinsonove bolesti, psorijaze, kožne zloćudne bolesti, herpesa, kašlja, astme, hroničnog bronhitisa, gastrointestinalnih bolesti, zaraznih bolesti i sl. Ili, Allium cepa lijek od supstance crvenog luka. Dakle sve ono što luk, kada ga režemo i ljuštimo izaziva kod zdrave osobe, kod bolesne liječi, kao recimo: hunjavicu, suzenje i curenje iz nosa.

Homeopatski lijekovi potječu iz prirode, koriste se mineralne tvari, biljke, životinjske izlučevine (otrov zmije, tinta sipe i sl.). Budući da se radi o vrlo razrijeđenim otopinama, homeopatski lijekovi ne mogu naštetiti, nemaju nikakve veće kontraindikacije, a mogu itekako pomoći. Princip svakog liječenja je pomoći pacijentu, a ne naškoditi.

Koliko se u ovom savremenom dobu homeopatija može da „isprepliće“ sa konvencionalnim liječenjem?

– Homeopatija je znanstvena grana prirodne medicine. Iako je njen način posve drugačiji u pristupu pacijentu, ona nije oprečna konvencionalnoj medicini, zapravo je nadopunjujuća. Ponekad i klasična medicina primjenjuje načelo sličnosti, recimo u području vakcinacije protiv zaraznih bolesti, kao i u tretiranju alergija. Homeopatija se svrstava u komplementarnu, integrativnu i kvantnu medicinu. Po svojoj suštini, ona je ponajprije holistička medicina jer pristupa čovjeku kao biću koje je stvoreno od tijela i duha. U holističkom, homeopatskom pristupu čovjek se promatra kao fizička, emocionalna i mentalna cjelina.

U klasičnoj medicini uvijek se daju lijekovi koji djeluju protiv simptoma, dakle antilijek. Pretpostavimo da imate temperaturu, vi ćete dobiti sredstva za njeno snižavanje (antipiretik), ako kašljete dobit ćete antitusik, imate li bolove dobit ćete analgetik, itd.

Kakav status ova metoda danas ima među naučnicima?

– Mehanizam djelovanja homeopatskih lijekova još uvijek je misterija. Postoje mnogobrojne studije koje idu u prilog homeopatije, ali izgleda da se nije stekla kritična masa da bi homeopatija bila općeprihvaćen način liječenja u cijelom svijetu. Kroz zakone kvantne mehanike energetskog polja djelovanje homeopatskih lijekova je mnogima prihvatljivo pa čak i jasno. Evo, navest ću jednog poznatog francuskog virologa, dobitnika Nobelove nagrade 2008. godine jer je bio suotkrivač virusa HIV-a, uzročnika AID-a, koji se zove Luc Montagnier. On je sa skupinom istraživača objavio rezultate serije vrlo ozbiljnih eksperimenata istražujući elektromagnetska svojstva jako razrijeđenih otopina biološkog materijala. Studija je pokazala da neke sekvence bakterijske DNK (genetska osnova) imaju sposobnost inducirati (izazvati) elektomagnetske valove (EM) u vodenoj otopini. Javlja se fenomen rezonance… Dakle, izjave i mišljenja ovog naučnika vezano za koronavirus mogli ste vidjeti na TV-u, a imate i na internetu gdje on kaže da koronavirus potiče iz laboratorije, umetnute HIV sekvence.

Ili jedan drugi naučnik, koji se zove Mark Anri, profesor hemije na univerzitetu u Strazburu i stručnjak za kvantnu fiziku složenih materija, napisao je knjigu koju je posvetio odbrani homeopatije, a zove se „Voda i kvantna fizika u medicini“. Još je mnogo stručnjaka i znanstvenika koji imaju pozitivno mišljenje o homeopatiji.

Nauka i medicina nikad nisu bili na većoj razini razvoja, a sve je nekako više bolesnih i više novih bolesti. Šta mislite šta je razlog tome?

– Vaše pitanje zahtijeva jedan mnogo širi i temeljitiji odgovor nego što nam ovaj prostor za intervju dopušta. Sa pojavom prvog potomstva Adema i Have (Adama i Eve) započele su bolesti na zemlji. Nije li brat brata ubio iz ljubomore (Kabilovo ubisto Habila)!? Ljubomora je negativna emocija koja vodi u grijeh, a bolest ovakve prirode je grijeh. Dakle, ljubomora, zavidnost, bijes, nezahvalnost, sebičnost, zlobnost… grijesi su koji proizvode bolesti. Sa druge strane, vrline odgajaju čovjeka, a kada se čovjek odgaja u vrlinama on je duhovno zdrava osoba. On može imati tjelesnih bolesti, ali njegov duh ne obolijeva. Dakle, ispravno korištenje uma vodi nas do uravnoteženosti svih naših dimenzija. Danas nam o tome govori kvantna fizika, šta je energija misli i kuda nas ona vodi. Od davnina vjera je učila čovjeka da je pogrešna misao zapravo bolest, i ako čovjek pravilno koristi energiju pozitivnih misli ona ga može dovesti do fantastičnih iscjeljenja, takva energija mu može promijeniti život, sudbinu. Dakle, moramo razmišljati, učiti, povezati se sa prirodom, dati sebi dovoljno vremena za takve stvari, raditi na sebi, pratiti svoje misli, emocije, kontrolisati svoje riječi i postupke. Nije džaba rečeno da su mudri ljudi škrti na riječima iz straha da ih ne mogu potvrditi. Stvari se munjevitom brzinom mijenjaju u svakom pogledu. U zadnje tri-četiri decenije desile su se takve promjene da ih je skoro teško i pratiti.

Spomenula bih hronične bolesti koje su danas raširene više nego ikad. Autoimune bolesti koje spadaju u zagonetne bolesti za koje se uzrok ne zna, kao što su bolesti štitne žlijezde, reumatoidni arthritis, multipla skleroza, Parkinsonova bolest. Tu su još dijabetes, adrenalni umor, depresija, lajmska bolest, autizam, itd. Kada nema objašnjenja uzroka bolesti onda se kaže da su im simptomi psihosomatski. Mi smo kroz homeopatiju naučili da znati uzrok određene bolesti je polovina izlječenja. Klasična medicina, nažalost, ne ide takvim putem već propisuje simptomatske lijekove i uglavnom su to supresivni lijekovi, lijekovi koji potiskuju problem. Uzroci se mogu naslutiti za mnoge hronične i autoimune bolesti: od toksikacije hrane, vazduha, vode, mentalne toksikacije, viška svega, gušenja u poslu, obavezama, neumjerenim ambicijama i sl.

Moderan čovjek sve hoće nabrzinu i preko noći pa tako i izliječenje, a homeopatski, odnosno holistički pristup traži vrijeme i strpljenje. Možemo li to sebi omogućiti i kako?

– Nije pitanje možemo li nego hoćemo li to sebi omogućiti? Ili je bolje kazati, moramo imati vremena za sebe, za preventivu zdravom hranom, čistim vazduhom i vodom, fizičkom aktivnošću, ispravnim mislima. Sve to traži vrijeme, znanje, posvećenost. Ali svijet danas nema vremena jer je zarobljen ili uhvaćen u žrvanj koji naprosto melje; mislim na „ganjanje“ diplome, karijere, posla, pozicije, statusa i sl. Čovjek je izgubio dragocjeni mir i staloženost unutar sebe. On žuri, a ne zna gdje će stići, hoće nešto, ali ne zna da li je to za njega dobro? I kada sve stekne i postigne onda troši novac na liječenje. Poremetile su se opće vrijednosti, uloge, dužnosti, obaveze. Bolest je proces kao i zdravlje. Ako to ne znamo još uvijek nije kasno da bolest iskoristimo kao šansu. Kako? Bolest je možda jedini način i idealan put da saznamo o djelovanju suptilnih zakona koji su ljudima pa skoro nepoznati ili o njima ne žele razmišljati. Čovjek kada je bolestan lakše se povezuje  sa svojom dušom, a time i Bogom. Iz iskustva znam da se ljudi puno lakše čiste od svojih grijeha i pogrešaka, loših navika i usvojenih osobina kada su bolesni. Stoga, vrlo je bitno, pored svih prirodnih medikamenata i preparata pomoći osobi da bolest shvati kao šansu, kao put i način za temeljite promjene.

Koliki je kod nas interes za ovim metodama liječenja?

– U zapadnim zemljama homeopatsko liječenje je uobičajeno. U Njemačkoj i Velikoj Britaniji homeopatija je ravnopravno uključena u zdravstveni sistem. Velika potrošnja homeopatskih lijekova je u Francuskoj, Irskoj, Belgiji, SAD-u, Kanadi. Kod nas je ovaj vid liječenja još u povoju. Bolesnici znaju vrlo malo o homeopatiji pa je stoga i ne koriste. Koriste je one osobe koje su educirane, znaju šta je prirodno liječenje i prirodna podrška zdravlju i uglavnom među takvima je homeopatija našla svoje mjesto.

Kažu da svaka bolest ima svoju biljku u prirodi. Liječenje biljem je prvi oblik medicine koji je čovjek poznavao i kroz vijekove razvijao. Kao fitoterapeutkinja, kažite nam na kom je ona danas nivou, koliko savremeni svijet i tehnologija omogućavaju, da tako kažemo, bolje iskorištavanje biljka?

– Potraga za alhemijom sreće i univerzalnog lijeka je iskonska težnja čovjeka koju je pokušavao naći u prirodi. Posmatrajući prirodu i razmišljajući o njoj čovjek oslobađa znanja koja su pohranjena duboku unutar njega. Mi smo blisko povezani sa prirodom i ako ispravno razmišljamo znat ćemo da za svaku bolest ima lijeka, ali ne i za svaku osobu. To je jedno od pravila i homeopatije.

Fitoterapija kao grana tradicionalne medicine danas je u mnogo boljem položaju nego je nekad bila. Nekada je to bila pučka, narodna medicina dok danas o njoj govorimo sa znanstvenog stajališta. Danas mnoge znanstvene discipline hemijski, biodinamički i farmakološki dokazuju opravdanost primjene ljekovitog bilja i pripravaka, a često i prednost u odnosu na hemijske preparate kod raznih bolesti, tegoba i poremećaja organizma. Upotreba biljaka stara je koliko i čovjek, a liječenje biljem najstariji je oblik medicine.

Savremena fitoterapija nije „alternativna medicina“, već dio znanstvene medicine i čini temeljni oblik prevencije i pomoći pri izlječenju raznih poremećaja i bolesti.

Naša zemlja je prebogata ljekovitim biljem i ovaj prirodni resurs bi se mogao pametnije i bolje iskoristiti. Nama nije potrebno da pravimo plantaže bilja kada ga imamo u izobilju u prirodi. Ali čak i plantaže imaju dobro tlo za mnogobrojne biljke poput nevena, lavande, smilja, matičnjaka, kamilice, nane i sl. Svakako da se moderna tehnologija može iskoristiti u takve svrhe. No, za branje bilja u prirodi potrebna je edukacija i propisi da se bilje na ispravan način sakuplja kako se ne bi ugrozile biljke i nestanak nekih rijetkih biljaka. U tom smislu organiziraju se seminari, predavanja i škole u prirodi, ali to bi svakako trebalo više potencirati.

Koju biljku biste posebno izdvojili zbog njenih ljekovitih svojstava?

– Znam prije, kada sam izučavala Materiu medicu, svaka biljka je za mene bila vrijednija od prethodne ili bar iste vrijednosti, i zaista je to tako. Kada čitate ili slušate primjerice o kunici ili koprivi pomislite da su to svemoćne biljke. Svaku narednu biljku koju sam proučavala pomislila bih: nema dalje, to će biti dovoljno da samo nju koristim. Kada se neka biljka posebno reklamira kao recimo brusnica, ehinacea, slatki pelin, mi pomislimo, eh, to je to. Ali, u suštini, sve je tako i ništa nije tako. Svaka biljka ima svoju vrijednost i stoga je jako važno poznavati karakteristike biljaka jer su i najmanje osobine svake biljke važne za čovječije zdravlje. Ako kažem da je to kadulja ili žalfija bit ću u pravu, ako kažem da je to majčina dušica također ću biti u pravu.

Treba znati kada biljke uzimati iz prirode, u koje godišnje doba koju biljku brati, u koje vrijeme dana, na koji način koristiti svježe i osušeno bilje, šta sve od bilja možemo napraviti, itd.  To se ne može preko noći naučiti, niti površno. U biljke se treba zaljubiti i onda, svaka će vam biti zanimljiva na svoj način.

Vodite biljnu apoteku Holistica koja ima široku paletu proizvoda, od ljekovitih krema, tinktura, sirupa, čajeva… Kako nabavljate sirovine? Kako smišljate recepte?

– Više od decenije i po sam u ovom poslu. Od početka sam osnovala Poljoprivredno uslužnu djelatnost Holistica ili Zadrugu u kojoj jedna grupa žena radi vrijedno kao pčele radilice. Organizirale smo više seminara u nekoliko naših gradova i općina o ljekovitom bilju i proizvodima od ljekovitog bilja. Idemo na planine i pogodne terene gdje možemo pronaći jako mnogo vrsta ljekovitog bilja. Beremo, sušimo i proizvodimo na tradicionalan način prirodne preparate. Tako smo otvorile dvije biljne apoteke, jedna u Vogošći, druga u Novom Sarajevu. Od ranog proljeća do kasne jeseni se organiziramo, odlazimo u prirodu i to nam je ujedno i posao i izlet. Imamo preko sedamdeset vrsta proizvoda i dalje ćemo, ako Bog da, raditi na proširenju asortimana.

Možete li nam na primjeru nekog od Vaših proizvoda pokazati kako zapravo teče taj proces proizvodnje i koliko zapravo truda treba da biste došli do rezultata?

– Proces izrade svakog proizvoda je različit, neki proizvodi su jednostavni, a neki kompleksniji, zahtijevaju više znanja i vremena. Proces čaja je najjednostavniji. Biljke se beru, suše i sitne za pakovanje. Gledamo da nam čajevi u rinfuzi ne budu previšne usitnjeni da se vidi koje biljke su u sastavu nekog čaja, kakav je kvalitet suhe biljke kao što su boja i miris.

Sirupe pravimo od meda i ekstrakata ljekovitog bilja. Tinkture imaju svoj proces kao i ulja, kreme, mehlemi, prirodni sapuni, biljne pogačice, kozmetičke ljekovite kreme, sprejevi, itd.

Primjerice, kada je riječ o mehlemu / melemu, na pari se otope masne supstance, a posebno se ugrije prethodno pripravljen uljni macerat (hladnu uljnu iscrpinu bilja) do iste temperature. Sjedinimo mase i dobro promiješamo. U prohlađenu smjesu (ispod 50 ºC) dodajemo eterično ulje po želji, dobro promiješamo i ulijemo u posudice ili kutijice. Ostavimo otvoreno dok se potpuno ne ohladi. Ovako pripravljen mehlem može trajati i više od godinu dana, ako ga čuvate na sobnoj temperaturi. Za podlogu se koriste pčelinji vosak, šea maslac, lanolin, nekad vazelin, kakao maslac, kokosovo ulje. Naprimjer, za jednu jednostavnu dječiju kremu potrebno je 20 g lanolina, 20 ml bademovog ulja, četiri kapi eteričnog ulja kamilice. Za složenije i kvalitetnije kreme dodaje se šea maslac i kokosovo ulje. Sve ovo sipa se u posudu i zagrijeva iznad posude na vodenoj pari uz miješanje. Nakon što se sve komponente sjedine skidamo sa pare, sačekamo par minuta i dodajemo eterično ulje. Sipa se u posudice i takva krema može trajati i do godinu dana.

Koji su najpopularniji proizvodi Holistice? 

– Prvo mjesto zauzimaju Antiparazit kapi ili Antiparazit kapsule, potom sirupi protiv kašlja, bronhitisa, plućnih bolesti, jedan proizvod koji se pokazao izuzetnim u ovo covid vrijeme je antivirusna bomba (u sastavu šumskog meda, propolisa, matične mliječi, sjemena koprive, ekstrakta srijemoša i mlade pšenične trave). Tu su još čajevi za plućne bolesti, kardiovaskularne bolesti, Fit forma za mršavljenje, Kinder vitaminski ljekoviti čaj za djecu, Hormobalans čaj i biljne vaginalete za žene, Detox čaj i dr. Zapravo, mi ne pravimo ništa što nije traženo, a o biljnim kremama i mehlemima bismo mogli napraviti posebnu priču jer zaista imamo izvanredna iskustva. Isto tako i sa ljekovitim uljima i eliksirima. U zadnje vrijeme jako su mnogo traže biljne pogačice za inhalaciju koje vam mogu riješti dosadne hronične problem sa sinusima, šlajmom u bronhijama i infekciju disajnih puteva.

Bavite se zdravljem i tijela i duha. Šta mislite, šta nedostaje današnjem društvu, našem čovjeku? Koliko vodimo računa o sebi?

– Holistički pristup liječenju podrazumijeva da se čovjek sagledava kroz takozvanih pet tijela:

Prvo je fizičko tijelo koje obuhvata skelet, mišiće, brojne funkcionalne sisteme i organe kao što su srce, pluća, probavni sistem…

Drugo je biohemijsko tijelo koje obuhvaća sve hemijske sastave kao i hemijske reakcije koje se odvijaju u organizmu uključujući hranu, enzime, hormone…

Treće je intelektualno tijelo koje obuhvaća čovjekov um. Um je centar misli, pokretač ljudskih akcija i njihovog ponašanja; on je centar intelekta, sposobnost ljudskog izbora. Intelektualno tijelo također obuhvaća podsvijest koja se ponekad naziva intuicijom ili ljudskim instinktom.

Četvrto je emocionalno tijelo koje obuhvaća psihološko stanje čovjeka, reakcije na okolnosti, događaje, ljude…

I peto je duhovno tijelo koje obuhvaća dušu. Duša je ta koja nas veže sa Uzvišenim Stvoriteljom i ona svoju pokretačku energiju crpi neposredno iz ove svete veze.

Dakle, zdravlje nije tek odsustvo bolesti nego ravnoteža između ovih pet tijela. Takva saznanja su imali i drevni narodi u svojim medicinskim učenjima: Egipćani, Arapi, Perzijanci, Grci, Kinezi, Indijci i dr.

Homeopatija nas je naučila da je tijelo sposobno da se iscjeljuje uz samo malo vanjske potpore. Stoga, homeopatski lijekovi imaju za cilj stimulaciju, vraćanja vitalne sile u balans. Ravnoteža i umjerenost je temeljni princip zdravlja u holističkoj medicini.

Možete li nam preporučiti neki pripravak, recept za ublažavanje stresa -bolesti današnjice?

– Mnogo je biljaka koje smiruju i ublažuju stres: matičnjak je dobar za miran san, valerijana općenito smiruje, kantarion djeluje antidepresivno, kamilica umiruje razdražljive osobe, lipa uspavljuje, lavanda opušta, glog smiruje srce, itd. Od homeopatskih pripravaka Ignacia je dobra za emocionalni stres, Phosphoricum acid za stres od loših vijesti, Pulsatilla za strah od samoće, Calcarea carbonica za hronični umor živaca i sl. Dakle, svi ovi pripravci pomažu nam da lakše savladamo stres i unutrašnju napetost. 

O čemu bi svako od nas ko iz lične potrebe sakuplja biljke iz prirode trebao da vodi računa?

– Kada krenete u prirodu da sakupljate ljekovito bilje morate znati da botaničko poznavanje ljekovitog bilja prvi je i najvažniji uvjet za pravilan rad. Morate naučiti razlikovati jestivo od otrovnog bilja. Mnoge ljekovite biljke su polimorfne, imaju čitav niz sličnih podvrsta, a recimo samo jedna od njih se koristi kao ljekovita vrsta. Ne smije se na nekom području pobrati sve ljekovito bilje. Izvjestan broj najljepših primjeraka ostavlja se za sjeme. Pravilo je da trećinu biljaka ostavite za dalje razmnožavanje. Nažalost, rijetko se ko drži toga pravila. Neke biljke su, kao naprimjer lincura, postale vrlo rijetke zbog pretjeranog i neplanskog iskorištavanja. Inače, lincura je zakonom zaštićena i nije dopušteno njezino branje. Bojim se da će tako biti i sa arnikom. Ljekovito bilje bere se samo po lijepom i potpuno suhom vremenu. Biljke koje su vlažne od kiše ili rose brzo se kvare i gube kvalitetu.

*Ovaj tekst je pozitivna priča našeg grantija Magazina Start BiH