Piše: Berin Tukić

Rio Tinto (u prevodu Crvena rijeka) je rijeka u jugozapadnoj Španiji. Izvire ispod Sierra Morena gorja u Andaluziji. Teče u pravcu jug-jugozapad i ulijeva se u zaljev Kadiz, kod grada Huelva. Rio Tinto karakteriše jedinstvena crvena i narandžasta boja, proizašla iz jedinstvene specifične hemijske kompozicije koja je ekstremno kisela i opterećena željezom i drugim teškim metalima.

Iskopavanje ruda u regiji rijeke Rio Tinto vrši se preko 5.000 godina. Vjerovatna posljedica tog rudarenja je izuzetno kisela voda ove rijeke – pH vrijednost vode je 2. Ovako kisela voda omogućava otapanje teških metala, što znatno utiče na mogućnost života u ovoj rijeci. Međutim, naučnicima još uvijek nije jasno da li su ovakve karakteristike rijeke nastale prirodno ili pod uticajem višemilenijskog rudarenja.

Zbog ekstremnih uslova koji vladaju u Rio Tinto, ona je gotovo sterilna od svih oblika života. Izuzetak su samo ekstremopilne vrste mikroorganizama, koje uključuju alge i hemolitoautotrofne bakterije u sedimentu.

O, ironijo !

Rio Tinto je i englesko-australska rudarska kompanija, druga u svijetu prema prihodima, osnovana 1873 godine. Kroz gotovo čitav vijek svog poslovanja, ova kompanija je praćena raznim kontroverzama, od ustupanja sirovina silama Osovine u Drugom svjetskom ratu, preko izazivanje građanskog rata u Papua Novoj Gvineji do uništavanja drevnog svetišta australskih Aboridžana. Kako stvari stoje, sljedeća kontroverza Rio Tinta desit će se pred našim pragom.

Rio Tinto je još 2004. godine, istražujući zapadnu Srbiju, odnosno dolinu rijeke Jadar, pronašao novi mineral, sada poznati jadarit. Ova nova ruda sačinjena je od litijuma i bora i kao novi element priznata je 2006. godine. Za našu priču bitan je litijum.

Bor, kojeg Rio Tinto planira da ekstrakturje iz jadarita, koristi se u kozmetici, detrdžentima, fiberglasu, mobilnim telefonima, solarnim panelima i sintetičkim gnojivima.

Litijum, glavni akter priče, koristi se u proizvodnji baterija za gotovo sve mobilne uređaje (mobilne telefone, laptope, tablete), u proizvodnji lubrikanata, stakla i keramike, vojnih i medicinskih tehnologija, kao i u proizvodnji svemirskih letjelica. Međutim, jedna industrija preovladava. Industrija električnih automobila. Sa porastom potreba industrije električnih automobila raste i potreba za litijom. Rio Tinto ima u planu da dolinu rijeke Jadar uvede u top 10 rudnika litijuma u svijetu. Iz ove kompanije predviđaju da će, tokom 40 godina svog životnog vijeka, ovaj rudnik proizvesti 2,3 miliona tona litijuma koji se može koristiti za proizvodnju baterija i 160.000 tona borne kiseline godišnje.

Kakve to posljedice ostavlja po okolinu ?

Ekstrakcija litijuma iz ove rude zahtjeva ogromne količine vode, 1,3 litra prema kilogramu rude. U Čileanskoj regiji Salar de Atacama, rudarenje minerala, prvenstveno litija, iskoristilo je 65% dostupne vode te regije. To je dovelo do isušivanja podzemnih voda, zagađenja tla i drugih okolišnih problema. Kao posljedica takvih aktivnosti, stanovništvo je moralo napustiti domove svojih predaka.

U Srbiji, otvaranje rudnika zahtijevat će premještanje 81 domaćinstva, dobrovoljno ili drugačije, i otkup zemljišta od 293 vlasnika.

Najveću prijetnju po prirodu, otvaranjem ovog rudnika, predstavlja spiranje raznih toksičnih hemikalija koje se koriste pri procesu izdvajanja litija iz jadarita, kao i ulijevanje zagađenih otpadnih voda u vodotoke oko Loznice. Ova ruda se obrađuje izuzetno toksičnim hemikalijama koje, ukoliko dospiju u ekosisteme, mogu značiti katastrofu.

Voda uvijek nađe put. Zbog toga, ovo nije problem samo stanovnika Loznice i doline Jadra. Ovo je problem svih nas. Rijeka Jadar se ulijeva u rijeku Drinjaču, koja se nedugo zatim ulijeva u Drinu. Rijeke ne poznaju naše arbitražne granice. Ovakvim potezima nije samo Loznica ugrožena. U opasnosti su i Višegrad, Foča, Goražde i svi drugi gradovi i sela koji su smješteni uz Drinu. Zagađenje ovako velikih vodotokova može dovesti u opasnost vodosnabdijevanje preko dva miliona ljudi.

Pretpostavlja se da će preko 145 zaštićenih vrsta u slivu rijeke Jadar i ostalim nizvodnim slivovima biti pod pritiskom uslijed djelovanja rudnika.

U prvoj fazi bilo bi uništeno 533 hektara zemljišta, od čega 317 hektara obradivog zemljišta i preko 214 hektara visoko vrijednih šuma.

Neminovno je da automobili koje pokreću fosilna goriva postaju stvar prošlosti, te da se svijet okreće njihovoj električnoj verziji. Svi koji razumiju opasnosti klimatskih promjena pozdravljaju tu promjenu, ali treba se zapitati da li je tehnologija spremna za tu promjenu? Litijumske baterije nisu održiva tehnologija, da li se isplati zbog njih uništiti sve što imamo, prirodu?

Reference:
https://corporatewatch.org/serbia-rio-tinto-driving-ecological-destruction-in-the-jadar-valley/
https://www.cevreadaleti.org/print/lithium-project-in-jadar-and-radjevina
https://www.wired.co.uk/article/lithium-batteries-environment-impact
https://www.bastabalkana.com/2021/09/rio-tinto-i-citava-istina-o-eksploataciji-litijuma-u-srbiji/
https://www.theguardian.com/global-development/2021/nov/19/rio-tintos-past-casts-a-shadow-over-serbias-hopes-of-a-lithium-revolution
https://www.slobodnaevropa.org/a/pet-pitanja-rio-tinto-srbija/31290088.html
https://europeanwesternbalkans.com/2021/12/22/rio-tinto-controversy-has-the-eu-designated-serbia-as-a-sacrificial-zone-for-lithium-extraction/