(Ne)zaštićena prirodna područja Zeničko-dobojskog kantona

26. jun, 2021

Piše: Smiljan Tomić

Stanje zaštićenih prirodnih područja u Zeničko-dobojskom kantonu (ZDK) nije naročito popularna tema, pa upravo zbog te činjenice najveći broj stanovnika ovog kantona nije upoznat sa trenutnom situacijom uključujući i surovu realnost da je samo jedno područje do danas formalno zaštićeno. Jedini protektorat je Spomenik prirode Tajan, ukupne površine 50,1 km², dok istovremeno cjelokupna površina ZDK-a iznosi 3.415 km². Ovaj odnos površina je ujedno najbolji pokazatelj maćehinskog odnosa vlasti prema zaštiti prirode. S druge strane, samo 1,5% zaštićenih područja u ZDK u odnosu na ukupnu površinu ide u prilog činjenici da ova teritorijalna jedinica sa 385.067 (2013.) stanovnika sasvim sigurno treba i mora imati više prostora za zadovoljavanje i iskorištavanje ekosistemskih servisa unutar zaštićenih područja od strane građanstva.

Kulturološke usluge koje zaštićena područja pružaju građanima su odmor, estetsko uživanje i duhovno ispunjenje, te se sve više u Bosni i Hercegovini finansiraju i podržavaju projekti održivog razvoja u lokalnim zajednicama koji imaju za cilj stvaranje široke ponude aktivnosti u prirodi, a jedan od impresivnijih projekata je primjer Visitor Centra Gornja Pecka, u blizini Mrkonjić Grada. Spomenik prirode Tajan kao jedino zaštićeno područje u ZDK ne može obuhvatiti sve specifičnosti staništa i ekosistema ZDK, što zbog svoje površine, tako i zbog heterogenosti ostalih prirodnih staništa u kantonu, ali unutar svojih granica pruža posjetiocima raznovrsne aktivnosti kao što su biciklizam, planinarenje, odmor u prirodi, alpsko penjanje, posjeta speleološkim i jezerskim ekosistema, kupanje na rijeci i odmor u vikend naselju.

Dugogodišnje nerazumijevanje kantonalnih vlasti za rješavanje pitanja zaštite prirode, ima za posljedicu skupljanje elaborata o zaštiti prirode u njihovim ladicama, za čiju je izradu potrošen naš novac, novac poreznih obaveznika, a u isto vrijeme na područjima predloženim za zaštitu dominiraju različiti antropogeni pritisci koji vode ka destrukciji staništa i vrsta.

Porazno je uporediti zaštitu prirode u ZDK sa stanjem u Kantonu Sarajevo (KS) koji unutar svojih granica ima pet zaštićenih područja (SP Vrelo Bosne, SP Skakavac, ZP Bijambare, ZP Trebević, ZP Bentbaša), a koji sa aspekta diverziteta vrsta, staništa i ekosistema, značajno ne odstupaju od biodiverziteta predloženih zaštićenih područja ZDK. Dodatno, predložena područja u ZDK podjednako su bitna u domenu zaštite prirode Bosne i Hercegovine, zbog svoje visoke prirodne posebnosti.

Pored toga, KS je osnovao i finansira „Kantonalnu javnu ustanovu za zaštićena prirodna područja“ koja aktivno upravlja zaštićenim područjima, te njeni uposlenici imaju zadatak da štite i unaprjeđuju zaštićena područja, te je osnovan „Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa“ koji ima za cilj popularizaciju kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa, izradu projekata, elaborata i studija, te zaštitu i čuvanje spomenika. Sa druge strane, zaštićenim područjem i svim budućim u ZDK upravlja JP Šumska privredna društva[1], čiji je primarni cilj privredno iskorištavanje šuma, a tek onda zaštita prirode za koju nisu niti osnovana. Istovremeno prijedlog dokumenta „Elaborat o društveno-ekonomskoj opravdanosti osnivanja Zavoda za zaštitu kulturne baštine“ u sebi nema ništa prirodno po uzoru na postojeći Zavod u KS, niti je do sada predloženi Zavod uspostavljan u ZDK.

Koja su to područja koja nisu još zaštićena u ZDK, a povremeno ili stalno se provlače kroz projekte zaštite, radionice, sastanke, elaborate, studije, te nekada, u krajnjem slučaju kroz medije?

Pisat ću o onim područjima koja sam upoznao, koja sam posjetio, doživio, ili imao priliku da istražujem biodiverzitet istih, a sigurno da ih ima mnogo više koja zaslužuju zakonsku zaštitu, radi nas građana Bosne i Hercegovine, posebno zbog naših destruktivnih navika, kao i radi budućih generacija koja imaju pravo da im priroda bude najbolji učitelj.

Na području Općine Kakanj, trenutno su po prostornom planu tri takva područja:

Zaštićeno područje Bare (pogodno za uspostavljanje edukativno-rekreativnog parka, na samoj urbanoj granici Općine Kakanj, o čijem sam stanju detaljno pisao u prethodnom blogu: https://mislioprirodi.ba/zasticeno-podrucje-bare-kakanj-nerealizirani-potencijal-prirode).
Predloženi Zaštićeni pejzaž Bistrik – Haljinići (močvarno stanište na čijem području su zabilježene 122 vrste biljaka, te bogat životinjski svijet sa čak 213 vrsta ptica, 30 vrsta vilinih konjica, osam vrsta vodozemaca, sedam vrsta gmazova i 13 vrsta sisavaca.)
Predloženi Zaštićeni pejzaž „Prašuma Gornja Trstionica – Bukovica“ (karakteriše se izrazitim diverzitetom i unikatnošću staništa, a posebno diverzitetom vrsta jele (Abies alba), smrče (Picea abies) i bukve (Fagus sylvatica). Prema međunarodnim normama, unutar ovih površina nije dozvoljena nikakva aktivnost čovjeka izuzev naučnih istraživanja jer se radi o šumama sa posebnom namjenom).

Na području Općine Vareš po prostornom planu je planirana zaštita:

Planine Zvijezde (prema nacrtu Prostornog plana FBiH 2008-2028 planirana je uspostava budućeg nacionalnog parka Zvijezda-Konjuh-Tajan. Predloženi NP obuhvata područje planine Zvijezde, Konjuha, Smolina i Tajana).

Na lokalitetu Gaja (Gajevi), kako glasi narodni naziv za područje tromeđe sela Haljinići, Crkvenjak i Bistrik, smješteno je močvarno područje “Bistrik” sa nevjerovatnim potencijalom za „birdwatching“, tj. promatranje ptica. Diverzitet ptica koji broji čak 213 vrsta, od 349 vrsta koliko je zabilježeno u BiH, zasigurno bi privukao mnoge članove organizacije BirdLife International koja predstavlja globalno partnerstvo nevladinih organizacija koje nastoje očuvati ptice i njihova staništa, te je ujedno najraširenija i najutjecanija mreža za zaštitu živog svijeta. Područje močvare Bistrik se skoro nikada ne spominje u medijima kada se spominju Hutovo blato, Livanjsko polje, Buško blato ili Bardača, koja su prepoznata kao Ramsarska područja u BiH, iako svojim biodiverzitetom močvara Bistrik može jasno konkurisati za zaštitu pod okriljem Ramsarske konvencije[2].

Danas je močvara izložena sveprisutnosti ljudi kojima služi kao mjesto za roštilj. Ne krivim ih za to, prepoznali su ljepote prirode, koriste ih u svakodnevnom životu, opuštaju se, druže, odmaraju… Močvara im služi svrsi. Niko im nije zabranio da rade bilo šta što može narušiti prirodnu ravnotežu, sve je prepušteno ličnom izboru. Ponekad se odnose prema toj ljepoti s divljenjem, a nekada bez imalo poštovanja te prilaze sa motornim vozilima na metar od obale, a nerijetko ostavljaju i smeće iza sebe. Po mome mišljenju najbolje bi bilo kada bi se vlasnici ovih parcela udružili, i napravili prvo privatno zaštićeno područje u BiH, što je sve redovnija pojava u svijetu, a nekad i jedina preostala mogućnost za zaštitu, jer vlasti za stvaranje istog nemaju volje. Močvara je nastala kao posljedica podzemnog rada rudnika Haljinići[3], punjenjem vodom većeg kratera koji je nastao rasjedanjem zemlje, uslijed čega je stvoreno veće jezero, na mjestu gdje su nekada bile livade i oranice koje su redovno obrađivane.

Područje prašume Gornja Trstionica – Bukovica je unazad decenijama prepoznato zbog svoje unikatnosti, te je bilo predmetom različitih naučnih istraživanja. Neposredno prije svoje smrti, pokojni akademik Sulejman Redžić sa svojim je timom započeo fitocenološko i sintanomsko istraživanje odjela 52, koje je sačuvano od privrednih aktivnosti odlukom PJ Šumarije Kakanj. Nakon njegove smrti, tokom 2013. godine, saradnjom „Centra za ekologiju i prirodne resurse – Akademik Sulejman Redžić“ pri Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i Općine Kakanj, nastao je stručni elaborat naziva ”Valorizacija prirodnog prašumskog područja Gornja Trstionica -Bukovica (Kakanj)”. „Na istraživanom području je konstatovano čak 84 posto raritetnih i srednje raritetnih zajednica, dok 27 posto zajednica sadržava veći broj endemičnih vrsta, a čak 60 posto od prisutnih zajednica igra izuzetno važnu ulogu u funkciji opstanka pejzaža“[4]. Na osnovu istraživanja predloženo je da se područje Gornja Trstionica – Bukovica (Kakanj) proglasi zaštićenim područjem. Ovaj događaj u medijima nije prošao nezapaženo, te je jedan od naslova glasio: „Ozvaničeno postojanje još jednog velikog prirodnog blaga u Kaknju“ [5].

Izvor Trstionice
Prvi krak rijeke Trstionice
Rijeka Trstionica
Prašuma Trstionica
Prašuma Trstionica
Prašuma Trstionica

Postojanje je ozvaničeno, i Općina Kakanj je sredinom 2013. godine Ministarstvu također uputila zahtjev da se Skupštini ZDK na razmatranje nominira i proglašenje Močvare “Bistrik” zaštićenim pejzažom, tako da bi usvajanjem ove dvije inicijative Kakanj dobio dva veoma važna zaštićena područja, što bi značilo stvaranje pretpostavki za ulaganja u ove segmente kako bi se područja sačuvala, te upotrebljavala kroz održivi turizam. „Uz već poznate lokalitete kulturne baštine – Kraljeve Sutjeske, pristupa srednjovjekovnom gradu Bobovcu, ulaganjima u banjsko-rekreativnu ponudu Tičića, dva ekološka zaštićena područja omogućila bi i turistički razvoj ovog područja“[6]. Pri tome putna infrastruktura u vidu autoputa A1 pospješila bi priliv turista iz Sarajeva koji slovi za turističkog giganta u BiH.

Peziza arvernensis

Puhara
Rujnica

Nažalost, do dana današnjeg Skupština ZDK ništa nije razmatrala, a od proglašenja postojanja prirodnih vrijednosti 2013. godine prošlo je osam godina. Osam godina je dug period za razmatranje, pogotovo kada je potrebno donijeti odluku o proglašenju zaštićenog područja za koju već imaju spremnu svu relevantnu dokumentaciju. Skupština ZDK nije uzela u razmatranje niti jedan od ovih naučno utemeljenih elaborata, a kada će se to desiti, nitko ne zna. Kada u osam godina nisu razmatrali ove elaborate, ne znam šta ih sprječava da i u narednih osam godina ne pomenu Kakanj. Spomenut će sigurno mogućnost eksploatacije svih mogućih prirodnih resursa i naknade za iste, ali zaštita ne dolazi u obzir. Dolaze u obzir samo eksploatacija, destrukcija i zagađivanje.

Osobe koje dolaze sa područja Općine Kakanj redovito obavljuju funkciju zastupnika u Skupštini ZDK, ali ne pokazuju niti najmanju zainteresovanost za temu zaštite prirode na području Kaknja. Posljednji primjer građanina Kaknja u upravljačkim tijelima ZDK je premijer Vlade ZDK Mirnes Bašić. Za njega se iskreno nadam da će uvidjeti koliku važnost za razvoj lokalne zajednice ova prirodna područja mogu imati, te da će aktualizirati pitanje Trstionice i Bistrika u toku svog mandata.

Preostaje mi još vječno potencijalno zaštićena planina Zvijezda, koja se nalazi u srednjoj Bosni, između Vareša i Olova. „Na području planine Zvijezde podjednako su zastupljeni elementi i prirodnog i kulturnopovijesnog nasljeđa, dajući mu visoku ambijentalnu i pejzažnu vrijednost. Prostor je specifičan sa aspekta izuzetne biološke, geomorfološke, hidrogeološke i pejzažne raznolikosti kao i zbog ambijentalne vrijednosti ruralnih cjelina i lokaliteta te kulture i tradicije vezanih za iste“[7].

Planina Zvijezda
Planina Zvijezda
Planina Zvijezda

Prema nacrtu Prostornog plana FBiH (najvažniji prostorno-planski i razvojni dokument FBiH) planina Zvijezda je planirana kao dio budućeg nacionalnog parka Zvijezda – Konjuh – Tajan. Predloženi NP obuhvata područje planine Zvijezde, Konjuha, Smolina i Tajana. Površina predloženog prostornog obuhvata planiranog NP-a bi iznosila 797,47 km². Jedinstven prostor u srcu Bosne i Hercegovine, koji bi zasigurno promjenio socio-ekonomske prilike domicilnog stanovništva.

Čak su tokom 2019. godini mediji prenosili vijesti o tome kako će planina Zvijezda, zajedno sa ostalim predloženim zaštićenim područjima (Livanjsko polje, špiljski sustav Vjetrenica, Bjelašnica – Treskavica – kanjon Rakitnice i rezervat Mediteranetum) doprinijeti poboljšanju sadašnje razine institucionalne zaštite prirode na području cijele države, te da je to važan korak ka strateškom cilju povećanja udjela zaštićenih površina nacionalnog teritorija. Ništa ili malo šta od toga se desilo, visokospecifični ekosistemi na planini Zvijezdi, kao što su staništa aktivnih uzdignutih tresetišta, prelazne tresave i degradirana izdignuta tresetišta koja uvijek imaju sposobnost prirodne regeneracije i dalje su nezaštićena, ljudi ih otkopavaju, prekopavaju, odvodnjavaju i usmjeravaju vode ka svojim vikendicama. Ljudi ih svjesno ili nesvjesno nepovratno uništavaju, zbog toga što ih niko ne sprječava u tome.

Ne mora Zvijezda nikada biti Nacionalni park, niti bi Vlast ikada to dopustila, unatoč potpisanim strateškim dokumentima, jer bi to značilo momentalan prestanak privrednog iskorištavanja šuma, kao i gubitak prihoda za zaposlene u Šumariji. Zvijezda se mora zaštiti kako bi i drugi ljudi koji ne sjeku šume imali prihod kroz održivi turizam, pružanje usluga i aktivnosti ljudima koji uživaju blagodati prirode, koji prepoznaju vrijednost prirode i u njoj pronalaze unutrašnji mir.

Ne smije se dopustiti bilo kojem čovjeku, posjetiocu u bilo kojem zaštićenom području da odlučuje šta će uraditi. Niti jednoga trena se ne smije dopustiti sloboda odlučivanja. Čovjeku se mora narediti šta ne smije uraditi, i istovremeno ga kazniti za bilo kakvo kršenje pravila ponašanja. Nikakvo dizanje svijesti nikada neće pomoći u promjeni navika destruktivnosti. Koliko god mi mislili da je u svijesti problem, problem je uistinu samo u provedbi zakona. Zato je i došlo do pojave zaštite prirodnih područja, zbog slobode koju čovjek osjeća kada se nalazi u prirodi, zbog osjećaja moći koju doživljava kada uništava nešto što ne može uzvratiti udarac. Priroda uzvraća udarce, ali prečesto to osjete oni koji joj nisu ništa loše uradili.

Ovaj blog objavljen je u okviru nagradnog takmičenja za blogove na temu zaštite okoliša “Priroda vrišti – ti je opiši”. Svoje blogove možete slati na info@mislioprirodi.ba.

[1] Upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima se dodjeljuje već postojećim javnim preduzećima za upravljanje zaštićenim područjem, ili uspostavom novog javnog preduzeća. Nadležnost za uspostavu javnog preduzeća zavisi od same kategorije zaštićenog područja. Kategorijama „Strogi rezervat prirode“ i „područje divljine Nacionalni Park“ upravlja vlada FBiH, a svim ostalim („Spomenik prirode“, „Područje upravljanja staništem“, „Zaštićeni pejzaž“, „Zaštićeno područje sa održivim korištenjem prirodnih resursa“) upravlja Vlada kantona.

[2] Ramsarska konvencija je konvencija o vlažnim područjima koja je nastala kao plod borbe za zaštitu vlažnih područja 2. 2. 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru, a dan usvajanja konvencije proglašen je Svjetski dan vlažnih područja.

[3] https://www.klix.ba/scitech/nauka/na-mjestu-rudnika-u-kaknju-nastala-mocvara-s-vise-od-200-vrsta-ptica/190616022

[4] https://www.klix.ba/vijesti/bih/zastititi-prasumsko-podrucje-u-srcu-bih/140107095

[5] https://bosnapress.net/ozvaniceno-postojanje-jos-jednog-velikog-prirodnog-blaga-u-kaknju/

[6] http://aarhus.ba/sarajevo/459-zastititi-prasumsko-podrucje-u-srcu-bih.html

[7] Studija izvodljivosti za zaštitu područja planine Zvijezda, općina Vareš – Enova d.o.o. Sarajevo, 2014.