Piše: mr. sc. Belma Nahić
Okeani predstavljaju 99,8% nastanjivog prostora našeg planeta za različite vrste, ali ipak njihovi resursi nisu neiscrpni. Glavna prijetnja bioraznolikosti okeana je prekomjerni izlov koji je zbog tehnološkog napretka u ribarstvu, njegovog rasprostranjenosti i intenziteta značajno uznapredovao u zadnjoj polovici ovog stoljeća.
Kriza u ribarstvu započela je 1980-ih godina nakon introdukcije britanskih koća na paru koje su bile neizmjerno snažnije nego veslana ili jedrilična ribarska plovila. Njihova upotreba je brzo opustošila obalske resurse Britanije zbog čega su morali sve dalje izlaziti na pučinu u teritorije Sjevernog mora, a kasnije i sjevernog Atlantika. Nakon toga dolazi do ekspanzije ove prakse i kod ostalih zemalja, što dovodi do osnivanja prvog vijeća za praćenje opadanja morskih ribljih resursa.
Zbog raširene prakse prekomjernog izlova dolazi do trenda konstantnog i rapidnog opadanja ribljih populacija. Osim toga koče su izazvale i ogromne geomorfološke promjene morskog dna što poseban efekt ima na bentoske populacije jer se uništavaju njihova staništa. Treći negativan efekt ovakvog tipa izlova jeste i posljedica „slučajnog/usputnog ulova“ ili „bycatch“. Ribari ponekad ulove i odbace životinje koje ne žele, ne mogu prodati ili su zaštićene pa ih ne mogu zadržati. To mogu biti određene vrste riba koje nisu komercijalne, ali najčešće i najveće posljedice slučajnog ulova trpe morski sisari (delfini, kitovi), morske kornjače i ptice. Također, postoje i značajne posljedice na populacije ajkula upotrebom različitih vrsta mreža. Prema određenim statističkim podacima u regijama Baltičkog i Sjevernog mora preko 200 000 morskih ptica godišnje postane žrtva usputnog ulova.
Još jedan od negativnih efekata jeste i zagađenje morskih ekosistema odbačenom ribarskom opremom. Prema podacima organizacije The Ocean Cleanup većinu plastičnog otpada Velikog pacifičkog otoka smeća čine upravo ribarske mreže i užad.
Posljednji izvještaji za vode Evrope pokazuju da je od 40% do 70% ribljih zaliha na neodrživom nivou koje su ili prekomjerno izlovljene ili se njihove populacije sporo oporavljaju pa se klasificiraju na nižim nivoima biomase. U Mediteranskom moru preko 90% ribljih zaliha je prekomjerno izlovljeno, a slični trendovi vladaju i na području Crnog mora, dok je malo bolja situacija zabilježena na Norveškom i Barentsovom moru. Iako je januar 2020-te postavljen kao rok za predloženi plan eliminiranja prekomjernog izlova u Evropskoj Uniji, već 2019-te godine EU predlaže nastavak prekomjernog izlova i nakon 2020-te. Naučna studija koja se provodi svake godine na području Baltičkih zemalja je napravila izvještaj za 2019-tu godinu za ukupni dozvoljeni ulov koji bi omogućio restauraciju ribljih populacija do zdravog nivoa. Međutim, ovaj izvještaj je pokazao i nebrigu vlasti za prezentirane naučne dokaze o negativnim i ozbiljnim posljedicama koje prekomjerni izlov ima na mora i okeane i na čitav akvatični život. Vodeće države koje prelaze ukupni dozvoljeni ulov su Njemačka (za 17,1%), Danska (za 6,6 %) dok Litvanija i Poljska prelaze za oko 3%.
Pregovori za određivanje ukupnog dozvoljenog ulova se održavaju od strane Vijeća za poljoprivredu i ribarstvo EU. Ovi pregovori nisu javni, samo su njihovi rezultati. Nedostatak transparentnosti znači da ministri ne odgovaraju za ignoriranje naučnih savjeta i za davanje prednosti kratkoročnim interesima koji rizikuju opstanak i zdravlje ribljih populacija. U Sredozemnom i Crnom moru najugroženije su sljedeće vrste:
- Dugoperajna plava tuna (F-D)
- Tunj (D)
- Palamida (F-D)
- Papalina (D)
- Pučinska ugotica (F)
- Atlantski losos (F-D)
- Iverak zlatopjeg (F)
- Bakalar (F-D)
(Legenda: F – prekomjerno izlovljena, F-D – prekomjerno izlovljene ili je populacija u opadanju i D – populacija u opadanju)
Pored navedenih posljedica za morske ekosisteme i riblje populacije javlja se još jedan negativan efekt za ljude: širenje virusa i pandemija. Tehnološki napredniji brodovi često ilegalno ulaze u zone koje još uvijek nisu u potpunosti iskorištene i gdje je populacija riba još uvijek na nekom održivom nivou. Ova praksa često primorava da nativno stanovništvo tih područja čije brodice se ne mogu parirati s velikim koćarskim brodovima se okreće ka unutrašnjosti kopna i lovu i trgovini divljih životinja. U izvještaju o izbijanju virusa Ebole u Zapadnoj Africi upravo navode prekomjerni izlov kao jedan od faktora širenja virusa.
Sadašnji trendovi izlova su neodrživi, izuzetno opasni i dovode do ekstinkcije populacije akvatičnih životinja u veoma kratkom vremenskom roku. Osim toga, uništavaju morsko dno, uništavaju koraljne grebene, stvaraju ogromnu količinu plastičnog i drugih vrsta zagađenja, te doprinose klimatskim promjenama. Postoje predviđanja naučnih zajednica, da ako se ovi trendovi nastave da će doći do izumiranja svih ribljih vrsta do 2050. godine.
Zaustavljanje prekomjernog izlova, transparentnost i uvažavanje savjeta naučnih studija prilikom donošenje odluka o ribarskom gospodarstvu, uspostava monitoringa i mitigacija „usputnog ulova“, uspostava zaštićenih marinskih područja na kojima će biti zabrana bilo kakve vrste ribolova su neke od aktivnosti koje mogu ublažiti dosadašnje efekte izlova i dopustiti oporavak ribljim populacijama do zdravog nivoa.
Izvori:
Palomares, M.L.D. et al. (2020). Fishery biomass trends of exploited fish populations in marine ecoregions, climatic zones and ocean basins. Estuarine, Coastal and Shelf Science, 243: 1-10.
Heisse, C. & Carpenter, G. (2019). Landing the blame: Overfishing in the Baltic Sea 2020. Technical Report.
