Nepotrebno bacanje hrane globalni je problem kojem je posljednjih godina porasla važnost u javnim i političkim programima. Hrana je dragocjena i za njenu proizvodnju može biti potrebno mnogo resursa.
Prema istraživanjima UN-ove Organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO), u svijetu se godišnje baci čak jedna trećina ukupno proizvedene hrane, oko 1,3 milijarde tona, dok se u EU baci oko 90 milijuna tona hrane, što poziva na akciju i na međunarodnoj i nacionalnoj razini.
FAO procjenjuje da se na ovaj način gubi 14 % hrane, koja se godišnje procjenjuje na 400 milijardi američkih dolara. Što se tiče emisija stakleničkih plinova (GHG), izgubljena hrana ekvivalentna je sa oko 1,5 giga-tona CO2.
Gubici su veći u zemljama u razvoju, 14 % u Africi i 20,7 % u južnoj Aziji i centralnoj Aziji, dok u razvijenim zemljama, Australiji i Novom Zelandu, gubici iznose oko 5,8 %. Najveći gubici su u gomolju korijenja (25 %), voću i povrću (22 %), mesu i životinjskim proizvodima (12 %).
Nepotrebno bacanje hrane problem je koji se javlja u čitavom lancu opskrbe hranom, te je stoga mjere potrebno usmjeriti na cijeli lanac uz potencijalne koristi za sve koji su u njega uključeni. Nepotrebno bacanje hrane može se različito definisati, a ne postoji jedinstvena metodologija njegovog mjerenja. U okviru europskog istraživačkog projekta FUSIONS, u martu 2016. g. predložena je metodologija za mjerenje i praćenje količine otpada od hrane. Za potrebe ovog projekta, kao nepotrebno bačena hrana smatran je svaki proizvod ili dio proizvoda koji je uzgojen ili prerađen za prehranu ljudi, a koji se mogao pojesti da je bio prerađen ili skladišten drugačije.
Radnje koje se mogu poduzeti prije nego što se hrana nepotrebno baci i kojima se treba dati veća prednost (s privrednog stajališta i stajališta zaštite okoliša) su sprečavanje i doniranje. Naglasak se treba staviti na sprečavanje, jer se izbjegavanjem nepotrebnog bacanja hrane mogu ostvariti veće koristi nego njenim naknadnim zbrinjavanjem.
Platforma, koju finansira Švicarska agencija za razvoj i saradnju (SDC), predstavlja „pristup svim FAO-vim podacima koji se tiču gubitka hrane i resursa otpada“, uključujući sveobuhvatno prikupljanje podataka na mreži o tome gdje se hrana gubi i troši. Platforma uključuje: forum o smanjenju gubitka hrane, primjere uspješnih inicijativa, podatke o politici gubitka hrane i otpada nakon pandemije COVID-19 i savjete o tome šta pojedinci mogu učiniti kako bi smanjili gubitak hrane. “Rješavanje problema gubitaka hrane i otpada tačnim informacijama i dokazima na državnom nivou je pokušaj stvaranja prehrambenog sistema koji doprinosi zdravlju planete i zdravlju ljudi“, kaže Geeta Sethi, savjetnica za prehrambene sisteme Svjetske banke.
Utvrđeno je da za mnoga od potencijalnih poboljšanja nisu potrebne nove inicijative ili veća količina javnih financijskih sredstava, nego bolje usklađivanje postojećih politika, poboljšana suradnja te jasno utvrđivanje smanjenja količine nepotrebno bačene hrane kao cilja politike.
Izvrori:
https://op.europa.eu/webpub/eca/special-reports/foodwaste-34-2016/hr/