Piše: Mr. sc. Sabina Jukan, dipl. ing. tehn.

Rasprostranjenost i značaj tropskih kišnih šuma

Tropskom kišnom šumom naziva se vegetacijski oblik koji se sreće samo u tropskim klimatskim područjima oko ekvatora, gdje srednja temperatura iznosi između 20 i 29°C, a vlaga u zraku je izuzetno velika – oko 50% tokom dana, dok se tokom noći približi 100%. Uvjetovane su vlažnom klimom, a prosječna godišnja količina padavina iznosi oko 1500 do 4000 mm. Za ove šume je karakterističan gusti, visoki „krov“ od lišća, te vrlo bogata flora i fauna u kojima ne postoji razdoblje vegetacijskog mirovanja.

Tropske kišne šume karakterizira najveća postojeća raznolikost biljnih i životinjskih vrsta na Zemlji. Na površini od oko 10 km² može se naći više od 1500 različitih biljnih i oko 700 različitih životinjskih vrsta, te oko 1000 vrsta insekata. Mnogo vrsta voća, povrća i začina koje mi danas poznajemo i jedemo potječe upravo iz tropskih kišnih šuma – avokado, banane, crni biber, brazilski oraščići, čokolada/kakao, cimet, kokos, kafa, kukuruz, džumbir, guava, sastojci biljnih čajeva (cvijet hibiskusa, cvijet i kora narandže, limun), narandža, papaja, paprika, kikiriki, ananas, riža, vanilija itd.

Mapa tropskih kišnih šuma u svijetu

Tropske kišne šume se rasprostiru tropskim područjima Južne i Srednje Amerike, Afrike i južne Azije, kao i Australije, s obje strane ekvatora. Izuzetak su područje Anda u Južnoj Americi i pasatno-monsunsko područje istočne Afrike. Oko polovine ukupne površine tropskih kišnih šuma otpada na područje Južne i Srednje Amerike, a Brazil je država s najvećom površinom ovih šuma. Površinom najveća tropska kišna šuma i najveći prirodni izvor na Zemlji je Amazonija, koja zauzima oko 5,5 miliona km² ili 1/3 ukupne površine Južne Amerike. Od ukupne površine na Zemlji koju prekrivaju tropske kišne šume, Amazonija zauzima 45%. Nalazi se na području devet južnoameričkih država: Brazila, Kolumbije, Perua, Venecuele, Ekvadora, Bolivije, Gvajane, Surinama i Francuske Gvajane i proizvodi više od 20% od ukupne količine kisika na Zemlji.

Obzirom da se tropske kišne šume prostiru na oko 10 km² naše planete te samim tim učestvuju u jednom od najvažnijih procesa u prirodi – fotosintezi, one predstavljaju „pluća“ naše planete. Ukratko, to znači da one prerađuju velike količine ugljen dioksida koji se nalazi u zraku, zadržavajućii ga za sebe, a s druge strane proizvode kisik neophodan za život na Zemlji. Kad se ove šume posijeku, ugljen dioksid koji bi trebao da bude vezan za njih odlazi u atmosferu i na taj način doprinosi globalnom zagrijavanju naše planete što uzrokuje negativne klimatske promjene. Osim toga, ove šume igraju i veliku hidrološku ulogu jer upijaju i čuvaju velike količine vode, ali i zemljište štite od erozije.

 Uništavanje tropskih kišnih šuma

Tokom 19. vijeka tropske kišne šume su prekrivale oko 20% kopna na Zemlji. 1970-ih bile su rasprostranjene na površini od oko 14 miliona km², odnosno 12% cjelokupne kopnene površine Zemlje. Krajem 20. vijeka ta se površina smanjila ispod 7%. Tropske kišne šume nestaju ljudskim djelovanjem, a proces uništavanja još uvijek traje. U svjetskim okvirima, danas ima 20 do 30% manje tropskih kišnih šuma nego što ih je bilo u prošlosti. Samo u Brazilu i Indoneziji oko 45% ih je manje nego prije.

Krčenje šuma ili deforestacija je odgovorna za 20% globalnog povećanja emisija stakleničnih plinova koji uzrokuju klimatske promjene. Područje Amazonije u Južnoj Americi te južna i jugoistočna Azija najviše su pogođeni trendom deforestacije. Pored krčenja šuma veliku opasnost predstavljaju i sve češći požari, koji su opet u velikoj mjeri povezani sa krčenjem šuma jer ljudi tako nastoje da stvore slobodno područje za život.

Iako je deforestacija star proces, tek unutar posljednjih pedesetak godina ona poprima globalne razmjere. Upravo u savremenom razdoblju ona je najintenzivnija u tropskom području. U razdoblju između 1960. i 1990. godine, prema procjenama, iskrčena je čak petina tropskih kišnih šuma na Zemlji. Proces deforestacije nije jednak u svim dijelovima planete, pa su podaci pokazali da je najviše krčenja šuma zabilježeno, u razdoblju od 1980. do 1995, u sedam država – Brazilu, Indoneziji, DR Kongu, Boliviji, Meksiku, Venecueli i Maleziji.

U mnogim državama, uključujući Indiju, Bangladeš, Šri Lanku, Haiti i Obalu Bjelokosti, sve prvobitne šume su uništene. Na Filipinima je u razdoblju 1960 – 1985 nestalo oko 55% šuma, a na Tajlandu oko 45%. U Brazilu je u jednogodišnjem periodu, od maja 2002. do maja 2003, iskrčeno i spaljeno više od 24.000 km², a od 1978. godine do danas ukupno više od 520.000 km² tropskih kišnih šuma. Mnogi naučnici vjeruju da će, ukoliko se deforestacija i dalje nastavi u sadašnjim razmjerima, ekosistem tropskih kišnih šuma u potpunosti nestati do 2030. godine.

Progresivnom stepenu deforestacije i nestajanju tropskih kišnih šuma u velikoj mjeri pridonose rudarstvo, vađenje nafte, gradnja hidroelektrana i podizanje brana te izgradnja puteva. Sve to uništava velike površine tropskih kišnih šuma. U sve većoj mjeri je prisutno krčenje šuma za dobivanje slobodnih površina za osnivanje farmi za uzgoj stoke i poljoprivrednu proizvodnju. Velike površine ovih šuma sijeku se za potrebe dobivanja drva i drvne građe. Najveći uvoznik kvalitetnog tropskog drveta danas je Japan (godišnje uvozi oko 11 miliona m³).

Protestni skup protiv uništavanja Amazonije, Sarajevo, 5.7.2019.

Uništavanje velikih površina tropskih kišnih šuma za posljedicu ima i ozbiljne okolišne probleme. Gubitak prirodnih staništa brojnih biljnih i životinjskih vrsta dovodi do njihovog izumiranja. Naučnici procjenjuju da svakodnevno, kao posljedica deforestacije, nestane 137 biljnih i životinjskih vrsta. Kao što smo već napomenuli, krčenjem i paljenjem šuma u atmosferu se oslobađa ugljen dioksid, što utječe na globalno zagrijavanje i pridonosi efektu staklenika. Veoma je zabrinjavajuće istraživanje naučnika koje predviđa da bi Amazonija za nekih 15 godina mogla dosegnuti kritičnu tačku kada bi ova prašuma izgubila sposobnost obnavljanja i počela emitirati više ugljika nego što ga apsorbira.

Opstanak tropskih kišnih šuma je postao simbolom konflikta između pritisaka ekonomskog razvoja s jedne strane i potrebe za očuvanjem okoliša s druge. Utjecaj čovjeka prijeti očuvanju tih šuma i dovodi do izumiranja velikog broja biljnih i životinjskih vrsta. Čovjek uništava njihova prirodna staništa i time narušava ostvarenu ravnotežu u ovim ekosistemima.

Krajem 20. vijeka uočena je važnost i značenje tropskih kišnih šuma, te je njihovo očuvanje postalo pitanje od međunarodne važnosti. Povećanom brigom za okolišem, te porastom broja nevladinih organizacija na lokalnom, državnom te međunarodnom nivou potaknuto je i pitanje očuvanja tropskih kišnih šuma.

Različite kampanje širom svijeta se vode kako bi se skrenula pažnja na uništavanje Amazonije kao i na njenu globalnu ulogu u klimatskim promjenama. I u našoj zemlji je podržana ova kampanja 5. jula 2019. godine mirnim protesnim skupom ispred Vječne vatre u Sarajevu kojem sam i osobno dala podršku. Ono što je bilo zanimljivo tokom ovog protesnog skupa na kojem smo s parolama mirno stajali jesu različiti komentari od strane prolaznika. Bio je priličan broj pozitivnih komentara i podrške građana ali jedan mi je ostao u sjećanju iz razloga što pokazuje na kojem stupnju oklišne svijesti se nalaze pojedini građani BiH. Komentar je bio: “Ma šta se vi borite za tamo neki Amazon kada i mi u BiH imamo problema sa sječom naših šuma“.

Činjenica jeste da mi u BiH imamo problema sa nelegalnom sječom šuma, posebno u FBiH gdje već 11 godina nemamo ni Zakon o šumama FBiH, ali nažalost opet smo pokazali kako smo sebični, kako nam je važno samo „naše“ dvorište te kako nismo dovoljno svjesni globalnih problema koji se impliciraju i na lokalnom nivou.