Piše: Mr. sc. Sabina Jukan, dipl. ing. tehn.

Europska komisija od 2010. svake godine dodjeljuje prestižnu nagradu „Zelena prijestolnica Europe“ gradovima koji potiču okolišni način življenja i koji mogu biti uzor i inspiracija drugim gradovima.

Ideja o europskoj zelenoj prijestolnici prvobitno je zamišljena na sastanku u maju 2006. godine u Talinu, Estonija. Nagrada je rezultat inicijative 15 europskih gradova (Talin, Helsinki, Riga, Vilnius, Berlin, Varšava, Madrid, Ljubljana, Prag, Beč, Kiel, Kotka, Dartford, Tartu i Glasgow) i Udruženja estonskih gradova, koji su Europskoj komisiji podnijeli takozvani Talin Memorandum. Nagrada je službeno pokrenuta na osnovu inicijative Europske komisije u maju 2008.

Europska komisija je prepoznala važnu ulogu koju lokalne vlasti igraju u poboljšanju okoliša i njihov visok nivo opredijeljenosti za istinski napredak. Europska nagrada za „Zelenu prijestolnicu Europe“ zamišljena je kao inicijativa za promociju i nagrađivanje tih napora. Počevši od 2010. godine, jedan europski grad se svake godine bira za „Zelenu prijestolnicu Europe“, a nagrada se dodjeljuje gradu koji:

• Ima dosljednu evidenciju o postizanju visokih okolišnih standarda;
• Zalaže se za trajne i ambiciozne ciljeve za daljnjim poboljšanjem okoliša i održivim razvojem;
• Može djelovati kao uzor za inspiraciju i promociju najboljih praksi ostalim europskim gradovima.

Svi gradovi širom Europe s više od 100.000 stanovnika mogu biti kandidati za »Zelenu prijestolnicu Europe«. Nagrada je otvorena za države članice EU, zemlje kandidatkinje za članstvo u EU, Island, Lihtenštajn, Norvešku i Švicarsku. U zemljama u kojima ne postoji grad sa više od 100.000 stanovnika, najveći grad ispunjava uvjete za prijavu.

Ova nagrada svojevrstan je poticaj i primjer dobre prakse gradovima. Većina okolišnih problema s kojima se današnje društvo suočava potiče iz urbanih područja, a ova nagrada promovira i potiče nastojanja europskih gradova da postanu privlačnija i zdravija mjesta za život.

Prijave se ocjenjuju na osnovi 12 pokazatelja: lokalni doprinos smanjenju globalnih klimatskih promjena; održivi prevoz; zelena urbana područja koja iskorištavaju zemljište na održivi način; promoviranje prirode i biološke raznolikosti; kvalitet zraka; nivo buke; upravljanje otpadom; potrošnja vode; zbrinjavanje otpadnih voda; eko-inovacije i održivo zapošljavanje; zaštita i upravljanje okolišem lokalnih vlasti te energijska efikasnost.

Sljedeći gradovi su ponijeli titulu „Zelena prijestolnica Europe“:

• Za 2010. godinu Stockholm

Stockholm je jedna od najčišćih prijestolnica na svijetu i odavno pokazuje brigu za okoliš. Neki od razloga zašto je Stockholm osvojio ovu titulu su njegov integrirani administrativni sistem, koji osigurava da se aspekti zaštite okoliša uzimaju u obzir u budžetima, operativnom planiranju, izvještavanju i nadzoru; smanjenje emisije ugljen dioksida za 25% po glavi stanovnika u deset godina; i njegova odluka da bude bez fosilnih goriva do 2050. godine.

• Za 2011. godinu Hamburg

Hamburg je grad na sjeveru Njemačke i istovremeno jedna od 16 njemačkih pokrajina. Sa oko 1,8 miliona stanovnika drugi je po veličini grad u Njemačkoj i druga luka u Europi. Neki od razloga zašto je Hambrug ponio titulu jesu podaci da je Hamburg zacrtao ambiciozne ciljeve smanjenja emisije stakleničkih plinova za 20% do 2020. i za 80% do 2050. godine. Gradske vlasti su u javnim zgradama uvele sistem ocjenjivanja racionalnog trošenja energije i pokrenule program zamjene zastarjelih rasvjetnih tijela, hladnjaka i bojlera. Hamburg je zeleni grad sa mnogo parkova i mnogo radi na planu koji bi eliminirao potrebu za automobilima u narednih 15-20 godina, čineći grad zelenijim, zdravijim i prijatnijim mjestom za život. Gradski prijedlog je „Grünes Netz“, ili „Zelena mreža“ koja će stvoriti pješačke i biciklističke staze koje povezuju gradske parkove, igrališta i sportske prostore te groblja.

• Za 2012. godinu Vitoria-Gasteiz

Vitoria-Gasteiz je glavni grad provincije Álava te glavni grad španjolske autonomne zajednice Baskije. Ova zelena prijestolnica se nalazi na sjeveru Španije a sam grad formiran je u obliku koncentričnih krugova, dok je u samom centru „zeleni pojas“. Rubni dijelovi grada čine šume i planine, izuzetno visok procenat zelenih javnih površina. Grad obiluje rekreativnim sadržajima, prirodnim staništima biljnog i životinjskog svijeta.

• Za 2013. godinu Nantes

Nantes je grad na zapadu Francuske i glavni grad regije Pays de la Loire. Šesti po veličini francuski grad te jedna od najvećih francuskih luka, „zelena prestolnica“ Francuske je fokusirana na razvoj održivog javnog prevoza i razvijenoj biciklističkoj infrastrukturi. Minimiziran je prevoz automobilom u centru grada, a indikatori zagađenja CO₂ su ispod graničnih vrijednosti.

• Za 2014. godinu Kopenhagen

Kopenhagen je glavni i najveći grad Danske. Prema odluci žirija, izdvaja se u domenu urbanističkog planiranja. U Kopenhagenu osnova fukcioniranja bazira se na javno-privatnim partnerstvima, održivom zapošljavanju i eko-inovacijama. Njegov projekat „Zelena luka“ uključuje zelenu laboratoriju koja se bavi eko-tehnologijama. Grad ima ambiciozan plan da 50% stanovništva do 2025.g bude CO₂ neutralno. Građani aktivno učestvuju u gradskim procesima jer imaju razvijenu svijest da su i oni dio rješenja.

• Za 2015. godinu Bristol

Bristol je grad i luka na jugozapadu Engleske. Šesti je grad po broju stanovnika u Engleskoj, a osmi u Ujedinjenom Kraljevstvu. Bristol, kao europska zelena prijestolnica Engleske, je impresionirao žiri svojim investicionim planovima za transport i energiju. Grad je izdvojio značajna sredstva za saobraćaj, energijsku efikasnost i obnovljive izvore energije. Od 2005. godine emisija štetnih gasova se konstantno smanjuje uprkos rastućoj ekonomiji, a Bristol ima ambiciozan cilj 17.000 radnih mesta do 2030.g u kreativno–digitalnim industrijama.

• Za 2016. godinu Ljubljana

Ljubljana je prvi grad sa prostora bivše Jugoslavije koji je ponio ovu laskavu titulu. Prema mišljenju žirija Ljubljana se izdvaja po svojim naporima posljednjih 15 godina u transformaciji grada u svojoj održivosti, gradskom prevozu i izmještanju motornih vozila iz centra grada. Također ima značajan  napredak u pogledu tretmana otpadnih voda, naročito je značajno njeno iskustvo u rješavanju i upravljanju prirodnim katastrofama (značajno za balkanski region koji je zahvatila poplavna kriza). Realizovane su brojne urbane zelene mjere (sadnja 2.000 stabala, izgradnja novih parkova, revitalizacija nasipa rijeke Save, zelena oaza drvoreda od 7.000 stabala). Ljubljana bi mogla poslužiti kao inspiracija i primjer drugim gradovima regiona.

• Za 2017. godinu Essen

Grad Essen je deveti po veličini grad u Njemačkoj sa blizu 600.000 stanovnika i ima industrijsku historiju koja je vezana za eksploataciju uglja i datira još iz 19 vijeka. Nalazi se u središtu Ruhrske oblasti. Grad čini dodatne napore u transformaciji kako bi prevazišao industrijsku historiju i uspostavio koncept „zelenog grada“ te dao primjer gradovima sa sličnom historijom. Ulažu se značajna sredstva u zelenu infrastrukturu, sprovodi se niz praksi za unaprjeđenje i zaštitu okoliša, kao i promociju i očuvanje biodiverziteta u novim zelenim površinama.

• Za 2018. godinu Nijmegen

Nijmegen je grad i luka na rijeci Waal u holandskoj pokrajini Gelderland. Nijmegen se nalazi blizu holandsko-njemačke granice. Nijmegen je drugi najstariji grad u Holandiji. Nijmegen je grad koji je specifičan po tome što su radni i rekreativni prostori bili odvojeni i trenutno se transformiše u moderan zeleni grad koji ima ambiciozan plan da do 2045. godine postane energetski neutralan. Građani su uzeli učešće u razvoju zelene i plave infrastrukture i očuvanje biodiverziteta. Pokrenut je i projekat očuvanja i proširenja parka u centru grada.

• Za 2019. godinu Oslo

Norveški glavni grad Oslo je okružen šumovitim brdima i jezerima. Od 454 km² ukupne površine, 242 km² površine ovog grada je prekriveno gustom šumom, a dvije trećine grada Osla su zaštićena područja. Strogi zakoni o zaštiti okoliša u Oslu štite njegove prirodne resurse i ljepotu. Ovaj grad posvećen je očuvanju prirodnih područja i očuvanju i unaprjeđenju plovnih puteva. Vodni putevi grada sada imaju novu revolucionarnu strategiju, otvaraju se pristupi kako bi bili dostupni ljudima, efikasno se upravlja olujnim vodama i olakšava se razvoj i obnova staništa. U rješavanju klimatskih promjena Oslo ima visoko zacrtan cilj smanjenja emisije do 50% do 2020. godine. U saobraćaju se promoviše biciklistički saobraćaj kao i upotreba električnih vozila.

• Za 2020. godinu Lisabon

Lisabon je glavni i najveći gad Portugala. Zelena prijestolnica Europe je postao zahvaljujući činjenicama koje govore da je Lisabon napredan u području održive upotrebe zemljišta, održive urbane mobilnosti (transport), zelenog razvoja i eko inovacija, kao i u prilagođavanju klimatskim promjenama i upravljanju otpadom.

• Za 2021. godinu Lahti

Prošle godine Europska komisija je odlučila da titulu „Zelene prijestolnice Europe“ za 2021. godinu ponese finski grad Lahti. Grad Lahti je posebno snažan u oblastima kvalitete zraka, upravljanja otpadom, zelenog rasta i okolišnih inovacija, kao i upravljanja. Središnja tema i vizija Lahtijeve gradske strategije za 2018. godinu obuhvatila je nekoliko programa i planova, uključujući one koji se fokusiraju na pametnu, čistu i kružnu ekonomiju, mobilnost, okoliš, energiju i obnovu grada. Kao pionir u pogledu kvaliteta zraka grad je izradio plan kvaliteta zraka 1997, što je dovelo do velikog pada emisija od tada. Angažiranje lokalnih preduzeća u praćenju kvaliteta zraka i dodatni propisi o kvaliteti zraka koji je grad sam uspostavio posebno su impresionirali žiri. U Lahtiju 99% ljudi živi unutar 300 metara zelenih urbanih područja. Grad omogućava svojim stanovnicima da uživaju u prirodi na mnogo različitih načina, nudeći slobodno vrijeme kao što su skijanje, ribolov i branje divljih bobica i gljiva. Lahti je pokazao visokokvalitetni sistem upravljanja otpada, sa snažnim i impresivnim izborom infrastrukture za obradu koja opslužuje grad, uključujući gasifikaciju bioplina, elektrane i postrojenja za sortiranje. Grad ima zajedničke objekte koji razmjenjuju energetske i materijalne resurse u simbiotskom odnosu. Ovo je impresivan primjer industrijske simbioze.

Pripremajući ovaj članak samo kod pregleda fotografija sam primjetila koliko ovi gradovi imaju zelenih površina, a sami podaci do kojih sam došla o svakom gradu posebno su me fascinirali. Onda sam se vratila u našu realnost i zaboljela me činjenica kako smo mi daleko od svega ovog iako se milioni ulažu u različite projekte o očuvanju i unaprjeđenju okoliša u našoj zemlji. Kod nas se i ono malo zelenih urbanih površina uništava kako bi se raznim podobnim investitorima omogućilo da grade hotele, trgovačke centre, pa i čitava turistička naselja pri tome ne vodeći dovoljno računa o interesima i potrebama svih građana/ki. I tako dok donosioci odluka u ovim „zelenim“ gradovima nastoje olakšati život svojim građanima/kama čineći ih „zelenijim“, u našoj zemlji se baš i ne misli pretjerano niti na građane/ke niti na okoliš i prirodu. Voljela bih kada bi bar nekog našeg političara, posebno nekog načelnika ili gradonačelnika ovaj tekst potaknuo na razmišljanje i djelovanje u smjeru okolišno održivih urbanih područja kako bi nekad u budućnosti mogli aplicirati za ovakve nagrade. Nagrade su manje bitne od stvaranja uvjeta u kojima će građani/ke ove zemlje živjeti u gradovima, poput uređenog javnog prevoza, čistog zraka, čistih i uređenih obala rijeka, više zelenih površina i parkova, tretiranih otpadnih voda, unaprijeđenog upravljanja otpadom i još mnogo toga.