Danas je Dan zahvalnosti za vjeverice

Prevela i prilagodila: Selma Gribajčević

Specijalistkinja za rehabilitaciju divljih životinja, Christy Hargrove, 21. januara 2001. godine osnovala je Dan zahvalnosti za vjeverice u Ashevilleu u Sjevernoj Karolini sa ciljem poboljšanja razumijevanja javnosti prema ovim životinjama, posebno u urbanim sredinama. Iako je općeniti stav da su vjeverice samo „nepoželjni gosti“ parkova, da li ste znali da je njihovo postojanje zapravo vrlo korisno za naš okoliš? Kako bi sačuvale orašaste plodove koje prikupe, vjeverice vrijedno sade sjeme plodova, koje vremenom izrastu u drveće i tako, sasvim slučajno (ili ipak – ništa nije slučajno u prirodi), pomažu u obnavljanju šuma. Vjeverice su zapravo vrtlarke!

Sve do sredine 19. vijeka vjeverice nisu bile prisutne u američkim gradovima. Kako bi imali vjeverice usred urbanih područja, radilo se na transformaciji krajolika sadnjom drveća i izgradnjom parkova. Također se trebao promijeniti način ponašanja ljudi, koji su vremenom razumjeli da je bolje da hrane životinje nego da pucaju na njih.

U Bosni i Hercegovini vjeverica ima u gotovo svim zajednicama, od nizijskih poplavnih do planinskih mješovitih i četinarskih šuma. Najčešća je u bjelogoričnim miješovitim i četinarskim, a nerijetko se pojavljuje i u voćnjacima, baštanskim i parkovskim površinama.

Vjeverica je aktivna danju. Vješto se vere i skače. U zimskoj sezoni je manje aktivna, ali ne spava „zimski san“. Hrani se raznim plodovima: orasima, žirom, lješnikom, sjemenkama četinara, ali i jajima ptica i njihovim mladuncima.

Ispričajte nam svoju omiljenu priču o vjevericama ili podijelite sliku vjeverica koju ste napravili.

Ovaj dan možemo obilježiti tako što ćemo:

• Postaviti hranilicu za vjeverice i promatrati ih dok se hrane.
• Otići u park i gledati vjeverice kako putuju od drveta do drveta. Promatranje vjeverica slično je promatranju ptica i gotovo je jednako fascinantno.
• Pogledati dokumentarac o vjeverici da bismo saznali više o ovoj zanimljivoj životinji.
• Koristiti #SquirrelAppreciationDay ili #DanZahvalnostiZaVjeverice za objavljivanje na društvenim mrežama.

Prevedeno sa:

https://nationaltoday.com/national-squirrel-appreciation-day/
https://nationaldaycalendar.com/squirrel-appreciation-day-january-21/

Međunarodni dan planina

Svim planinarkama, planinarima i drugim istinskim prijateljima prirode čestitamo 11. decembar Međunarodni dan planina.

Međunarodni dan planina je prilika za podizanje svijesti o važnosti planina za život, isticanje potencijala ili otežavajućih okolnosti za razvoj planinskih resursa, te prilika za sklapanje partnerstava koja će donijeti pozitivne promjene za planine i planinske predjele cijelog svijeta.

Međunarodni dan planina proglasila je 2003. godine opća skupština Ujedinjenih naroda, nakon što je Međunarodna godina planina, koju je UN proglasio 2002. godine, ukazala na potrebu kontinuiranog osvješćivanja golemog značenja planina i održivog razvoja njihova okoliša za očuvanje kvalitetnog života stanovništva.

Naravno da znate da je planinarenje više nego zdravo za vaše tijelo, ali osim tog glavnog, postoje i drugi razlozi zbog kojih bi mogli zavoljeti planinarenje.

Mršavljenje

Debljina je postala globalni problem u svim zemljama. Sa većom težinom dolaze i razne druge bolesti. Pored toga u pitanju je i vaš izgled i sposobnost tj. nesposobnost da uradite neke stvari. Ako zaista imate višak kilograma i niste u dobroj formi onda je najbolje da počnete sa kraćim intervalima. Kontak sa prirodom i ujedno dobra vježba, za vas mogu biti izvrstan način kako bi ste izgubili višak kilograma.

Sprječavanje bolesti

Samo u Americi 2500 ljudi umre na dan od kardiovaskularnih bolesti. Dok čitate ovaj tekst neko je umro i dok pročitate čitavu stranicu još 5 ljudi će umrijeti. Redovitim vježbanjem i pravilnom ishranom možete izbjeći razne bolesti. Planinarenje će vam zasigurno pomoći.

Smanjenje holesterola

Planinarenje pomaže kako bi ste dobili onaj dobri holesterol, a izgubili loši. Tako smanjujete šanse za srčana oboljenja.

Niži krvni pritisak

Niži krvni pritisak značni bolje cjelokupno zdravlje. Pješačenje znatno smanjuje šanse visokog pritiska.

Opuštanje

Smanjite stres i idite daleko od posla, bučnih ulica i zagađenih gradova. Opustite se i uživajte u prirodi.

Jačajte tijelo

Kada planinarite vaši mišići se izgrađuju kako bi ste mogli duže hodati istim tempom. Doživljavanje pada fizičke aktivnosti dok ste mladi može uzrokovati probleme kada počnete slabiti i stariti.

Spriječite osteoporozu

Planinarenje pozitivno utiče na vaše kosti, a pogotovo zglobove. Hodajući vi ustvari jačate kosti i povećavate im gustoću, što je dobro.

Zrak

Planinski svježi zrak itekako se razlikuje od onog u gradovima. To ste osjetili ako ste ikada bili na planini. Međutim ne morate ići na planinu kako bi ste hodali. U trgovinu, školu, na posao ili negdje drugo, možete ići pješke.

Spriječite dijabetis

Planinarenje smanjuje količinu inzulina u vašem tijelu, ako ste tip 1. Kod tipa 2 dijabetisa planinarenje može pomoći u gubitku kilograma, i vježbanjem i pravilnom prehranom možete potpuno preokrenuti smjer šećerne bolesti.

Smanjenje boli u leđima

Ako na poslu dugo sjedite onda se javlja bol u leđima. Hodanjem možete smanjiti bol u leđima i tako pomoći svom tijelu.

Vježba za cjelokpuno tijelo

Planinarenje je aerobna vježba koja poboljšava sveukupne fizičke sposobnosti, koristeći mišiće nogu, ruku, leđa i ostalih dijelova tijela. Ako vi hoćete možete hodati mišijim koracima ili trčati uz planinu. Sve ovisi o vama.

Samopouzdanje

Kada dođete do cilja vi izgrađujete samopouzdanje, tako što vašom glavom kruži misao: “Uspio sam”. Vremenom ćete htjeti više i više.

Mnogo više

Kroz planinarenje vi širite svoje znanje ne samo o tome kako hodati u prirodi, nego i o prirodi, životinjama, prirodnim putevima i opasnostima u prirodi. Jedna šetnja može imati drugačiji utisak ako je prođete u dva različita godišnja doba.

Mogućnosti

Planinariti možete u bilo koje doba godine. Ne postoje neka ograničenja.

Osvježenje

Psihološki uticaj tokom planinarenja može biti veoma jak. Zavisno od čovjeka do čovjeka. Planinarenje će osvježiti vaše tijelo tako da će te biti spremni za predstojeće izazove u vašem životu.

Vikend je pred nama, planine svuda oko nas. Spakujte ruksake I toplo se obucite. Iskoristite dan I uživajte u svježem planinskom zraku sa svojim voljenim.

Piše: Emina Sultanović

Izvori :

https://planinarenje.ba/planinarski-savjeti/savjeti-za-planinare-pocetnike/192-prednosti-planinarenja

http://www.fao.org/international-mountain-day/en/

Svjetski dan tla

Svjetski dan tla (WSD) održava se svake godine 5. decembra kao sredstvo za usmjeravanje pažnje na važnost zdravog tla i zagovaranje održivog upravljanja resursima tla.023

Međunarodni dan proslave tla preporučila je Međunarodna unija nauka o tlu (IUSS) 2002. godine. Pod vodstvom Kraljevine Tajland i u okviru Globalnog partnerstva za tlo, Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) je podržala formalno uspostavljanje WSD-a kao globalne platforme za podizanje svijesti o važnosti tla. Konferencija FAO jednoglasno je odobrila Svjetski dan tla u junu 2013. i zatražila njegovo službeno usvajanje na 68. Generalnoj skupštini Ujedinejnih nacija (UN). U decembru 2013. godine, Generalna skupština UN-a odgovorila je proglašavanjem 5. decembra 2014. godine prvim službenim Svjetskim danom tla.

Dan 5. decembar je izabran kao datum jer odgovara službenom rođendanu pokojnog Nj.V. Kralja Bhumibol Adulyadej-a, tajlandskog kralja, koji je bio jedan od glavnih zagovornika ove inicijative.

Biljke njeguju čitav svijet stvorenja u tlu koja zauzvrat hrane i štite biljke. Ova raznolika zajednica živih organizama održava tlo zdravim i plodnim. Ovaj ogromni svijet čini biološku raznolikost tla i određuje glavne biogeokemijske procese koji omogućavaju život na Zemlji.

Ove godine, baveći se sve većim izazovima upravljanja zemljištem, kampanja FAO-a “Održavajte tlo na životu, zaštitite biološku raznolikost tla” ima za cilj podizanje svijesti o važnosti održavanja zdravih ekosistema i dobrobiti ljudi. Kampanja, također, ima za cilj da potakne ljude širom svijeta da proaktivno poboljšaju zdravlje tla i borbu protiv gubitka biološke raznolikosti tla. Ako se ne poduzme nešto brzo, plodnost tla i dalje će biti negativno pogođena, prijeteći globalnim zalihama hrane i sigurnosti hrane.

Potičući sve ljude da učestvuju, FAO je stvorio tematsku web stranicu punu informacija, inicijativa i materijala za širenje poruke kroz različite multimedijske platforme.

Informacije Federealnog ministarstva za okoliš i turizam BiH povodom prošlogodišnjeg Svjetskog dana tla kažu da:  “Bosanskohercegovačka tla danas se suočavaju sa velikim brojem pritisaka koje uključuju urbanizaciju, kontaminaciju od strane poljoprivrede i industrije, propadanja tla, fragmentacije pejzaža, niskog stepena diverziteta usjeva, erozije tla i ekstremnih vremenskih uslova a koji su direktna posljedica klimatskih promjena. Zajednički problem cijele BiH, pored navedenih je i erozija, odnosno hiljade registriranih i ne registriranih klizišta, te nereguliran vodni režim u poplavnim područjima. Rapidno se gube najkvalitetnija tla, a trend razvoja koji sada odredimo imat će direktne posljedice na naša tla i stoga je potrebno jače zagovarati održivo i efikasno upravljanje tlima i zemljištem u našoj zemlji. Neka ovaj Svjetski dan tla bude podsjetnik na efikasno djelovanje svih aktera Bosni i Hercegovini kako bi osigurali održivu i zdraviju budućnost budućih generacija.”

Vodimo računa o zdravlju našeg tla, zraka, vode i prirode jer od njega ovisi i naše zdravlje.

Izvori:

https://www.un.org/en/observances/world-soil-day

https://www.fmoit.gov.ba/upload/file/2019/okolis%202019/Svjetski%20je%20dan%20tla.pdf

Piše: Selma Gribajčević

Osvrt na Konferenciju Zelena ekonomija

Četvrta po redu konferencija „Zelena ekonomija u BiH – mogućnosti i prepreke“ čije održavanje je Fondacija Heinrich Böll realizovala u Sarajevu 26. i 27. novembra 2020. g. je bila posvećena Deklaraciji o Zelenoj agendi koju su predstavnici/e BiH potpisali 10. novembra 2020. g. u Sofiji na samitu Berlinskog procesa.

Potpisnici/e Deklaracije su ugovorne strane Energetske zajednice EU: Albanija, BiH, Crna Gora, Kosovo, Sjeverna Makedonija i Srbija, a ovim činom im se otvara pristup fondu od 9 milijardi eura za provedbu mjera čime će se otvoriti vrata investicijama EU u iznosu od 20 milijardi eura.

Deklaracija o Zelenoj agendi za zapadni Balkan je dio Zelenog plana EU  koji predstavlja spisak mjera s kojim bi do 2050. godine Evropa postala klimatski neutralan kontinent, a da pri tom privredni rast ne bude povezan s upotrebom resursa. Mjere su sprječavanje klimatskih promjena i zagađenja, razvoj energije, mobilnosti i cirkularnosti ekonomije kao i razvoja biodiverziteta, održive poljoprivrede i proizvodnje hrane. Sve ovo je važno jer na početku 21-og vijeka od osam miliona vrsta koje postoje na planeti – njih milion je u opasnosti, a šume i okeani su stalno izloženi onečišćenju i uništenju.

EU će do 2030. godine definisati energetske i klimatske ciljeve u skladu s pravnim okvirom Energetske zajednice i pravnom tekovinom EU, a obećanje je da će u cijelom ovom procesu biti zaštićeno zdravlje i dobrobit građana/ki, ali i sačuvana radna mjesta.

Pojednostavljeno: cilj je smanjiti zagađenje, bolje štititi okoliš, štedjeti električnu energiju ili trošiti onu iz obnovljivih izvora. Dakle provesti energetsku tranziciju koja, između ostalog, uključuje i pojmove zelena arhitektura, dekarbonizacija, ali i građanska energija.

Tokom drugog dana konferencije razgovaralo se o cirkularnoj ekonomiji i ruralnom razvoju. Cirkularna ekonomija je bitna, ako želimo da postignemo ciljeve unutar ove deklaracije. Ona podrazumijeva ekonomski sistem zatvorenih petlji u kojem sirovine, komponente i proizvodi gube na vrijednosti što je manje moguće, koriste se obnovljivi izvori energije, a srž sistema je u osnovi.

Jedan od učesnika same Konferencije, Amar Čengić je istakao: “Motiv za prisustvo na ovoj konferenciji našao sam u potrebi da dobijem uvid i saznanja o prednostima i preprekama koje se pojavljuju u energetskoj tranziciji Bosne i Hercegovine, sa kojim se susreću predstavnici/e realnog sektora. Organizatori/ce zaslužuju sve pohvale zbog odabira panelista/ica i na moderiranju događaja. Učesnici/e su imali priliku da čuju stručnjake/inje različitih pozadina i saznaju na šta se region obvezao u nedavno potpisanoj Zelenoj Agendi za Zapadni Balkan, stvarni stav stanovnika BiH prema energetskoj tranziciji (rezultati opsežne ankete), pokazatelje stvarnog stanja aeropolucije, odvoza smeća i još puno korisnih predavanja. Posebno mi se svidjelo što su na konferenciji govorili ljudi koji su bili dio ili su pratili tok “zelenih” promjena u Makedoniji, Sloveniji ali i BiH (Tuzla) zbog kojih mi je bilo lakše shvatiti šta radimo dobro, a gdje se javljaju problemi i koje to korake treba pratiti ka kreiranju zdravije i bolje budućnosti za sve nas.”

Ono što dodatno treba naglastiti jeste da deklaracija (lat. declaratio: izjava, proglas) predstavlja proglas političke, pravne ili druge naravi u obliku svečane izjave koja sadrži temeljna načela ili stajališta o nekom važnom problemu. U međunarodnim odnosima deklaracija je izjava koju dvije ili više država zajednički daju o postignutom sporazumu ili o nekome načelnom pitanju. Što znači da deklaracija nije jasan pravni dokument čije odredbe zakonodavstvo nalaže kao neophodne za sprovođenje, nego su to preporuke koje bi se trebale sprovesti da bi se određeni sistem unaprijedio. BiH nedostaju zakoni koji će se donijeti jednoglasno na državnom nivou i kao takvi biti obavezni za sprovođenje.

No ključno pitanje ostaje: Može li BiH sve to realizovati!?

Pišu: Selma Gribajčević i Emina Sultanović

Zero waste menadžment odnosno menadžment nultog otpada

U zadnje vrijeme, naročito u stranim medijima, možemo čuti da se govori o zero waste menadžmentu kao potrebnoj sistemskoj promjeni da bi pomogli Zemlji. Zero waste menadžment je set određenih principa koji su fokusirani na prevenciju otpada. Ideja je da se svi materijali upotrebljavaju do optimalnog levela konzumacije, te da se ništa ne šalje na deponije i ne baca u rijeke. Prema Zero Waste Međunarodnoj Alijansi (ZWIA) ovaj termin se definište kao:

Zero waste: Očuvanje svih resursa odgovornom proizvodnjom, potrošnjom, ponovnom upotrebom i obnavljanjem svih proizvoda, ambalaže i materijala, bez njihovog sagorijevanja i bez ispuštanja u zemlju, vodu ili zrak koji prijete okolišu ili zdravlju ljudi.

Smatra se da je usvajanje ovog načina jedan je od najodrživijih načina života. Odabir načina života Zero Waste utječe na sva područja okoliša sprječavanjem vađenja resursa, smanjenjem količine materijala koji se šalje na deponiju ili spalionicu i smanjenjem zagađenja od proizvodnje, transporta ili odlaganja materijala.

Zero Waste se često prikazuje kao nešto što nije lako dostupno, ali ustvari je vrlo jednostavno poduzeti jednostavne korake prema Zero Waste-u. Zapravo, ne samo da će se smanjiti otpad, usvajanjem ovog načina života, često može biti i pristupačnije za novčanik od takozvanog klasičnog načina života. Kompostiranje, kupovina polovnih stvari, dijeljenje kad možete ili pakiranje vlastitog ručka, sve su to jednostavni koraci prema Zero Waste načinu života, a istovremeno štedite i novac!

Postoje različiti načini na koje se može vježbati praktikovanje nultog otpada, a neki od tih će za nas imati više smisla od drugih.

Savjeti koje svi možemo koristiti za kretanje prema Zero Waste meandžmentu:

• Odbijmo ono što nam nije potrebno
• Smanjimo ono što koristimo, pogotovo ako to ne koristimo
• Ponovna upotreba onoga što imamo sve dok ne prestane da funkcionira, a ne kada više nije u modi
• Popravak onoga što možemo
• Reciklirati nakon što su istražene sve prethodne opcije

Kao što Jodi Picoult kaže: „Izbori su smiješna stvar- pitajte domorodačko pleme koje je oduvijek jelo lišće i korijenje da li su nesretni i samo će slegnuti ramenima. Zatim im dajte file mignon i umak od tartufa i recite im da se vrate starom načinu života i oni će uvijek razmišljati o tom gurmanskom obroku koji su imali. Ako ne znate da postoje alternative, ne možete ih ni propustiti“. Sljedeći put kada budemo kupovali ili razmišljali kako možemo naš život da poboljšamo, sjetimo se da bar danas u informacijskom dobu, uvijek možemo pronaći alternative.

http://zwia.org/

https://www.centerforecotechnology.org/zero-waste-lifestyle/#:~:text=Zero%20Waste%20is%20a%20movement,most%20sustainable%20ways%20of%20living.&text=Tips%20everyone%20can%20use%20to,restaurants%20opt%20to%20go%20strawless)

Piše: Selma Gribajčević

Europska sedmica redukcije otpada

Europska sedmica redukcije otpada (EWWR) održati će se u periodu od 21. novembra 2020. g. do 29. novembra 2020. g. po jedanaesti put za redom. Ova inicijativa je pokrenuta 2009. godine kroz projekat LIFE+ koji je finansirala Europska unija. EWWR su pokrenuli predstavnici/e javnih vlasti širom Europe, kako bi udružili snage u borbi za redukciju otpada.

Europska nedelja za smanjenje otpada (EWWR) najveća je kampanja za podizanje svesti o prevenciji otpada u Europi. Ovu sedmicu obilježavaju lokalne i regionalne javne vlasti i okupljaju mnoge aktere/ke – građane/ke, škole, preduzeća, nevladine organizacije, udruženja – koji organiziraju aktivnosti podizanja svijesti o smanjenju otpada.

EWWR se  obično održava u pretposljednjoj ili posljednjoj sedmici u novemberu. Ono što  čini ovu kampanju posebnom su napori i strast koje ulaže hiljade i hiljade volontera/ki koji šire vijest o održivoj potrošnji i kružnoj ekonomiji u svojim zajednicama.

EWWR za cilj ima da:

• podigne svijest o smanjenju otpada, ponovnoj upotrebi proizvoda i strategijama recikliranja materijala i srodnim politikama Europske unije i država članica,
• da istakne rad koji su obavili sudionici EWWR,
• mobilizira i ohrabri europske građane/ke da se koncentriraju na četiri ključne teme djelovanja,
• ojača kapacitete dioničara EWWR-a pružajući im ciljane komunikacijske alate i obuku.

Akcije provedene u okviru EWWR-a odnose se na 3R koncept : smanjenje otpada (reduce), ponovna upotreba proizvoda (reuse), recikliranje materijala (recycle) – prateći ovaj redoslijed. To su glavni R-ovi (mada postoje i mnogi drugi) koje treba imati na umu prilikom procjene potrošačkih navika.

Nije slučajno što su 3R-ovi na vrhu hijerarhije otpada, jer EWWR temelji svoju aktivnost upravo na toj hijerarhiji. U praksi, ovako bi hijerarhija otpada trebala uticati lične i organizacijske odluke:

Smanjiti otpad: Zapitajmo se treba li nam zaista roba koju ćemo kupiti prije nego što je kupimo. To vrijedi i za ambalažu u kojoj dolaze i neki proizvodi. Možemo li možda, umjesto da kupujemo nove, prenamijeniti stvari koje već imamo ili posuditi od prijatelja ili popraviti slomljene predmete ili podijeliti susjedov alat? Ako je odgovor da, tada možemo – i trebamo – SMANJITI kupovinu, a samim tim i otpad.

Ponovna upotreba: Ovo je dio u kojem savjesni potrošači zaista mogu napraviti promjenu. Zamijenimo jednokratne predmete sa onim za višekratnu upotrebu u svim oblastima našeg života! To nije slučaj samo za plastiku, već i za sve ostale proizvode koji su za jednokratnu upotrebu!

Recikliranje: bolje je od odlaganja na deponije, ali to nije preferirana opcija. Zašto? Ako nešto trebamo reciklirati, to znači da već stvaramo otpad. Ako se ozbiljno bavimo ponovnom upotrebom i smanjenjem, recikliranje treba predstavljati samo mali dio naših napora ka smanjenju otpada.

Nažalost, smeće i dalje utječe na naše gradove i prirodu. Kako bi se suprotstavili, njegovim štetnim učincima, EWWR potiče učesnike/ce da edukuju svoje vršnjake/inje o prevenciji otpada; i za čišćenje područja na kojima smeće ometa dobro funkcioniranje prirodnih i ljudskih staništa.

Kada je Bosna i Hercegovina u pitanju, prošlogodišnju akciju je implementirao Ekotim u saradnji sa Ministarstvom prostornog uređnja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo te Ekopakom odnosno prvim ovlaštenim operaterom sistema za upravljanje ambalažnim.

U Kantonu Sarajevo zadnjih nekoliko godina radi se na unapređenju kapaciteta i sistema za odvojeno skupljanje otpada, međutim količina otpada koja se šalje na preradu i reciklažu zanemariva je u odnosu na količinu smeća koja se proizvodi i odlaže na deponiji.

Sljedeći put prije nego što se odlučimo da kupimo nešto, razmislimo dobro da li nam to treba i da li već kod kuće imamo nešto slično, a da može poslužiti za istu svrhu.

Izvori:

https://ewwr.eu/

http://ekotim.net/bs/pocetna/91-novosti/otpad/378-obiljezavanje-evropske-sedmice-za-smanjenje-otpada-u-kantonu-sarajevo

Piše: Selma Gribajčević

Efekti degradacije staništa na biodiverzitet

Degradacija ili konverzija staništa trenutno predstavlja veliki globalni problem, a nije izuzetak ni Bosna i Hercegovima. Degradacija staništa podrazumjeva prije svega uticaj čovjeka na ekosistem, bilo to izgradnjom urbanih nasilja, prenamjenom zemljišta ili izgradnjom brana na rijekama. Jako bitno je istaći da čovjek izgradnjom infrastrukturne mreže, razvojem poljoprivrede i/ili isušivanjem močvara narušava stanište za mnoge stanovnike tih područja. Degradacija staništa je pojam koji se odnosi na bilo koje izmjene staništa i narušavanje prirodne flore i faune tog staništa.

Kada pričamo o efektima degradacije prirodnih staništa njih je jako mnogo. Prije svega oni se posmatraju na 3 nivoa : globalno, europskom i državnom. Konverzija staništa ne utiče samo na bioraznolikost populacije, nego i ekosistema, vrsta i genetičku raznolikost. Gubitak staništa i druge promjene ekosistema prema Millenium Ecosystem Assesmentu predviđaju da će doći do pada lokalne raznolikosti autohtonih vrsta do 2050. godine. Globalno, predviđa se da će se  broj biljnih vrsta smanjiti za otprilike 10–15% kao rezultat samo gubitka staništa u razdoblju od 1970. do 2050. godine. Svjetske populacije sisara, ptica, vodozemaca, gmizavaca i riba u prosjeku su smanjene za dvije trećine za manje od pola vijeka, otkriva Izvještaj o životu na planeti 2020. svjetske organizacije za prirodu WWF. To je velikim dijelom rezultat uništavanja životne sredine. ( https://livingplanet.panda.org/sr )

Izvještaj o životu na planeti predstavlja sveobuhvatnu studiju stanja naše prirode kroz Indeks života na planeti (Living Planet Index, LPI), koji prati stanje broja populacija divljih vrsta. LPI, obezbjeđen od strane Londonskog zoološkog društva (Zoological Society of London), pokazuje stopu smanjenja od 68% u veličini populacija kičmenjaka između 1970. i 2016. godine. I dok su neki od tih faktora prenamjena zemljišta i trgovina divljim vrstama, glavni uzrok dramatičnog smanjenja populacija jeste gubitak i degradacija staništa.

Slatkovodna biološka raznovrsnost nestaje brže nego u bilo kom drugom ekosistemu. Od 1900. godine nestalo je više od 70% svjetskih vlažnih staništa, a od 1970. populacije slatkovodnih vrsta smanjile su se za 84%, više nego one koje žive u šumama ili okeanima. Svjetske rijeke pretrpane su postojećom i planiranom infrastrukturom, potrošnja vode raste iz godine u godinu, slatkovodna ribolovna područja su prekomjerno eksploatisana, a životi miliona ljudi postaju sve nesigurniji. Slično je i u našem regionu. (https://www.millenniumassessment.org/documents/document.356.aspx.pdf )

Istraživači sa Univerziteta u Padovi upozoravaju da bi najveći italijanski glečer Marmolada, poznat i kao Kraljica Dolomita, mogao da nestane za 15 godina što znači da prijeti i nestanak vrstama tog ekosistema. Što bi bio veliki problem i za vrste koje obitavaju na tom području, jer bi njihovo stanište bilo ugroženo.

Glečer Marmolada, Italija

Aralsko jezero obuhvaćalo je 17 160 km²  2004. godine. Do 1960. bilo je površinom četvrto jezero svijeta (68 000 km²).

Nestanak Aralskog mora u središnjoj Aziji jedna je od najvećih prirodnih katastrofa. Trebalo je samo 40 godina da Aralsko jezero presuši i da ribarske luke nestanu u pustinji, ali u jednom malom dijelu jezera voda se vraća i budi nadu.

Iz srednje su Europe, primjerice — zbog opsežnih krčenja šuma, isušivanja močvara, kanaliziranja riječnih tokova, širenja naselja te razvoja  industrije — nestale mnoge životinjske i biljne vrste. Od 1 677 europskih vrsta kojima prijeti izumiranje, najugroženiji su puževi, školjke i ribe. Više od polovine europskih endemskih stabala, uključujući divlji kesten, je ugroženo, kao i oko petina vodozemaca i gmizavaca. (https://www.europarl.europa.eu/news/hr/headlines/society)

Smanjuje se i broj oprašivača. Jednoj od deset vrsta europskih pčela i leptira prijeti izumiranje. Što nije važno samo za entomološku raznolikost, nego i za floru, koja bi mogla nestati u potpunosti ukoliko se broj oprašivača nastavi naglo smanjivati.

Zabrinjavajuća situacija u svijetu, po pitanju gubitka staništa i nestanka vrsta, je navela svjetske lidere da pokrenu razne projekte i konvencije koje bi se bavile ovom tematikom. Na globalnom nivou donesena je Konvencija o biološkoj raznolikosti (CBD) 1993.godine. U zemljama članicama Evropske unije na snazi su dvije direktive : Direktiva o zaštiti staništa i Direktiva o zaštiti ptica. Bosna i Hercegovina ima Zakone o zaštiti prirode na nivou FBiH, RS i Brčko distrikta. Ono što pojedinac može uraditi u velikoj mjeri može doprinijeti zaštiti staništa i flore i faune. Pazimo gdje i na koji način odlažemo otpad, kako se ophodimo prema rijekama, ne tretirajmo poljoprivredne površine sa previše hemijskih agenasa itd. To su sve načini kojima bar malo možemo zaštiti prirodu planete Zemlje, koja je jedina pogodna za život naše vrste.

Procentualna ugroženost populacija u Evropi

Piše: Emina Sultanović

Poboljšanje stanja okoliša jedan od tri strateška cilja Strategije razvoja ZDK 2021 – 2027

Poboljšanje trenutnog stanja okoliša, povećanje energijske efikasnosti i unapređenje javne infrastrukture jedna je od tri strateška cilja Strategije razvoja Zeničko-dobojskog kantona 2021 – 2027 koju je Vlad usvojila na 83. sjednici održanoj 6. novembra.

Kako je navedeno u saopštenju, usvajanjem ove Strategije, Vlada ZDK je postala prva kantonalna vlada u Federaciji BiH koja je izradila i usvojila Strategiju razvoja za budući sedmogodišnji period.

“Strategiju razvoja usvojili smo kao integrisani, multisektorski strateški dokument, koji nam osigurava osnovu za definisanje javnih politika, primjenu integralnog pristupa razvoju teritorije kantona i jedinica lokalne samouprave, sa posebno obrađenim aspektima djelovanja u kriznim situacijama i planiranja u dinamičnom okruženju”, izjavio je premijer po ovlaštenju Mirnes Bašić, ističući da razvojna vizija Zeničko-dobojskog kantona predviđa pozitivne strateške promjene.

Da bi Strategija stupila na snagu potrebno je još njeno usvajanje od strane Skupštine Zeničko-dobojskog kantona.

Vizija razvoja iz Strategije će se realizovati kroz tri strateška cilja, koji osiguravaju sinergijske efekte između ekonomije, društva i okoliša, uz puno uvažavanje interesa javne uprave. Osim navedenog cilja o zaštiti okoliša, kao strateški ciljevi se navode osiguranje resursno efikasnog i održivog ekonomskog razvoja uz jačanje konkurentnosti i razvoj preduzetništva; te unapređenje kvaliteta života i osiguranje jednake prilike za sve građane kroz stvaranje održivog i pravednog društvenog okruženja.

Operativni koraci za ostvarenje vizije razvoja i strateških ciljeva razrađeni su kroz 12 prioriteta, 44 mjere i 272 strateška projekta. Strategija razvoja je u svim navedenim elementima usklađena sa strateškim planskim dokumentima viših nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini, prvenstveno sa strateškim ciljevima razvoja Federacije Bosne i Hercegovine, dokumentima iz procesa EU integracija, kao i sa nacrtom dokumenta Okvir Ciljeva održivog razvoja u Bosni i Hercegovini.

Izrada Strategije razvoja započela je početkom 2020. godine, na osnovu Odluke o izradi Strategije razvoja, koju je Vlada donijela u decembru 2019. godine. Nosilac izrade Strategije razvoja je Vlada Zeničko-dobojskog kantona, a učesnici u procesu izrade su kantonalna ministarstva i druga tijela kantonalne uprave, jedinice lokalne samouprave u Kantonu, Vijeće za razvojno planiranje i upravljanje razvojem, te brojni socio-ekonomski partneri. U toku izrade Strategije razvoja provedena su dva ciklusa javnih konsultacija. Prvi ciklus je obuhvatio javne konsultacije o Nacrtu Strateške platforme i Situacione analize i proveden je u periodu maj-juni 2020. godine, dok se drugi ciklus javnih konsultacija odnosio na Nacrt Strategije razvoja i proveden je u septembru 2020. godine, te je time kreiran kvalitetan strateški okvir za budući razvoj Zeničko-dobojskog kantona.

Klimatske promjene i pandemija COVID-19

Sigurno ste se više puta zapitali kako i da li su klimatske promjene povezane sa koronavirusom. U današnjem tekstu vam donosimo odgovore na to kako je korona virus utjecao na klimatske promjene i obratno – na koji način su klimatske promjene imale utjecaja na virus. Grupa stručnjaka iz centra CHANGE sa  Harvardove škole za javno zdravstvo napravila je spisak često postavljenih pitanja kada je ova tema u pitanju i dala odgovore na iste.

Utječu li klimatske promjene na prijenos koronavirusa?

Nemamo izravnih dokaza da klimatske promjene utječu na širenje COVID-19, ali znamo da klimatske promjene mijenjaju naš odnos prema drugim vrstama na Zemlji i to je važno za naše zdravlje i rizik od infekcija.

Kako se planeta zagrijava, velike i male životinje, bilo na kopnu ili moru, sele se na polove kako bi se spasile od vrućine. Ovo znači da životinje dolaze u kontakt sa drugim životinjama sa kojima inače, u normalnim uslovima ne bi, a to stvara mogućnost da različiti patogeni uđu u nove domaćine.

Mnogi osnovni uzroci klimatskih promjena također povećavaju rizik od pandemije. Krčenje šuma, koje se uglavnom radi zbog poljoprivrede, najveći je uzrok gubitka staništa na svijetu. Gubitak staništa prisiljava životinje da migriraju i potencijalno kontaktiraju druge životinje ili ljude i dijele klice. Velike farme stoke mogu, također, poslužiti kao izvor prenošenja zaraza sa životinja na ljude. Manja potražnja za mesom životinja i održivije stočarstvo mogu smanjiti rizik od novih zaraznih bolesti i smanjiti emisiju stakleničkih gasova.

Povećava li zagađenje vazduha rizik od zaraze koronavirusom? Pogoršava li simptome?

Nedavna istraživanja Rachel Nethery, Xiauo Wu, Francesce Dominici i drugih kolega s Harvard CHANGE-a otkrila su da je vjerovatnije da će ljudi koji žive u mjestima s lošom kvalitetom zraka umrijeti od COVID-19, čak i kad se uzmu u obzir drugi faktori koji mogu utjecati na rizik od smrti, poput postojećih zdravstvenih stanja, socioekonomskog statusa i pristupa zdravstvenoj zaštiti.

Ovo otkriće je u skladu s prethodnim istraživanjima koja su pokazala da ljudi koji su izloženi većem zagađenju zraka i pušači lošije prolaze kod respiratornih infekcija od onih koji udišu čistiji zrak i koji ne puše.

Na mjestima gdje je zagađenje zraka rutinski problem, moramo obratiti posebnu pažnju na pojedince koji su možda izloženiji ili ranjiviji od drugih, poput beskućnika, onih koji nemaju filtraciju zraka u svojim domovima ili onih čije je zdravlje već ugroženo. Ovim osobama će možda trebati više pažnje i podrške sada, nego je to bio slučaj prije koronavirusa.

Koliko smo sigurni da je širenje zaraznih bolesti rezultat klimatskih promjena?

Klimatske promjene već su učinile povoljnijim uslove za širenje nekih zaraznih bolesti, uključujući Lajmsku bolest, vodene bolesti poput Vibrio parahaemolyticus te bolesti koje prenose komarci poput malarije i denga groznice. Buduće rizike nije lako predvidjeti, ali klimatske promjene pogađaju nekoliko frontova koji se odnose na to kada i gdje se pojavljuju patogeni, uključujući temperaturu i oborine. Da bismo ograničili rizik od zaraznih bolesti, trebali bismo učiniti sve što možemo kako bismo znatno smanjili emisiju stakleničkih plinova i ograničili globalno zagrijavanje na 1,5 stepeni.

Zašto su nove zarazne bolesti u porastu?

Posljednjih decenija vidjeli smo trend veće pojave zaraznih bolesti. Većina ovih bolesti ljudima su prenijele životinje, posebno divlje životinje. Ovaj trend ima mnogo uzroka. Imamo ogromne koncentracije pripitomljenih životinja širom svijeta, od kojih neke mogu biti dom patogenima, poput gripe, od kojih ljudi mogu oboljeti. Također imamo ogromne koncentracije ljudi u gradovima u kojima bolesti koje se prenose kihanjem mogu naći plodno tlo, a imamo mogućnost da putujemo širom svijeta za manje od jednog dana i široko dijelimo klice.

Pogled na porijeklo COVID-a otkriva da su i druge stavke u igri. U prošlom stoljeću povećali smo svoje zahtjeve prema prirodi, tako da danas gubimo vrste nepoznatom brzinom otkako su dinosauri izumrli prije 65 miliona godina. Ovo brzo gubljenje života na zemlji prvenstveno je rezultat gubitka staništa, koji se uglavnom javlja uzgojem usjeva i uzgojem stoke za ljude. Sa manje mjesta za život i manje izvora hrane za životinje, one pronalaze hranu i sklonište tamo gdje su ljudi, a to može dovesti do širenja bolesti.

Drugi glavni uzrok gubitka vrsta su klimatske promjene, koje također mogu promijeniti uslove staništa na kojima žive životinje i biljke i utjecati na to gdje se mogu pojaviti bolesti. Historijski gledano, odrasli smo kao vrsta u partnerstvu sa biljkama i životinjama s kojima živimo. Dakle, kada promijenimo pravila igre drastičnom promjenom klime i života na zemlji, moramo očekivati ​​da će to utjecati i na naše zdravlje.

Koje radnje možemo poduzeti kako bismo spriječili izbijanje budućih epidemija ili pandemija?

Mora se uložiti mnoštvo pametnih ulaganja kako bismo izbjegli novu pandemiju. Federalne, državne i lokalne agencije mogu podržati vodstvo u javnom zdravstvu i nauci, treba se osigurati više sredstava za potrebna istraživanja, rani odgovor na izbijanje epidemije i zalihe za testiranje.

Također moramo poduzeti klimatske mjere kako bismo spriječili sljedeću pandemiju. Na primjer, sprečavanje krčenja šuma – jednog od osnovnih uzroka klimatskih promjena – može pomoći u zaustavljanju gubitka biološke raznolikosti,  te smanjiti migracije životinja koje  povećavaju rizik od širenja zaraznih bolesti. Nedavna epidemija ebole u zapadnoj Africi vjerojatno se dogodila dijelom zato što su šišmiši koji su prenijeli bolest bili prisiljeni preseliti se u nova staništa jer su šume u kojima su nekada živjeli posječene za uzgoj stabala palminog ulja.

Preispitivanje naših poljoprivrednih praksi, uključujući one koje se oslanjaju na uzgajanje desetina miliona životinja u neposrednoj blizini, može spriječiti prijenos između životinja i prenosa na ljudsku populaciju.

Smanjenje zagađenja vazduha uzrokovanog sagorijevanjem fosilnih goriva poput ugljena, nafte i prirodnog plina također pomaže u održavanju pluća zdravim, što nas može zaštititi od respiratornih infekcija poput koronavirusa.

Da bismo se borili protiv klimatskih promjena, moramo drastično smanjiti emisiju stakleničkih plinova. Proizvodnja električne energije iz nisko-ugljeničnih izvora energije, poput vjetra i sunca, smanjuje štetne zagađivače vazduha poput dušikovih oksida, sumpor-dioksida i ugljen-dioksida koji dovode do više srčanih i moždanih udara, kao i gojaznosti, dijabetesa i prerane smrti što dodatno opterećuje zdravstvene sisteme.

Možete li prepoznati zajednice u najvećem riziku i kako i zašto im štete i COVID-19 i klimatske promjene?

Na ljude s hroničnim zdravstvenim stanjima i nižim prihodima nesrazmjerno utječu i COVID-19 i klimatske promjene, a zagađenje je srž oba problema, potvrdilo je novo istraživanje Harvard T.H.Chan škole javnog zdravstva.

Klimatske promjene i globalnu zdravstvenu politiku, javnost  i mediji uglavnom tretiraju kao zasebna pitanja. Moramo li prilagoditi svoje razmišljanje?

Da. Odvajanje zdravstvene i ekološke politike opasna je zabluda. Naše zdravlje u potpunosti ovisi o klimi i ostalim organizmima s kojima dijelimo planetu. Postignut je određeni napredak u rješavanju rizika od prenosa patogena sa životinja na ljude, ali uglavnom još uvijek na okoliš i život na zemlji gledamo kao na zasebne stavke. Možemo i moramo bolje ako želimo spriječiti sljedeću zaraznu pandemiju. Ovo znači da se moramo boriti protiv klimatskih promjena i učiniti mnogo više na zaštiti raznolikosti života na zemlji, koja se gubi brzinom koja nije viđena otkako su dinosauri – i više od polovine života na zemlji – izumrli prije 65 miliona godina.

COVID-19 ubija ljude sada, ali i klimatske promjene ubijaju ljude. Razmjere akcija za borbu protiv njih su potpuno različite. Zašto?

Zarazne bolesti su zastrašujuće jer su neposredne i lične. One radikalno i brzo mijenjaju način na koji vodimo svoj život i neposredna su prijetnja našim prijateljima i porodicama.

Klimatske promjene mnogima se čine usporenim armagedonom i njene opasnosti mogu izgledati bezlično, a uzroci se šire. Lako je pomisliti “nisam ovo uzrokovao” ili “to ne utječe direktno na mene”, ali to treba sagledati iz drugog ugla. Kao i za COVID-19, ako ste zabrinuti zbog klimatskih promjena, možete odmah poduzeti mjere za poboljšanje svog zdravlja i zdravlja svojih prijatelja i voljenih.

Na Harvard Chan C-CHANGE, naše istraživanje pokazuje da su akcije koje su nam potrebne u borbi protiv klimatskih promjena iste akcije koje trenutno trebamo učiniti kako bi ljude učinili zdravijima, posebno za bolesti koje uzrokuju ogromno opterećenje za naše zdravlje poput pretilosti, bolesti srca i raka.

Važno je da uvijek ostanemo informisani jer samo tako možemo donijeti ispravne odluke, kada je u pitanju i naše zdravlje i Planeta.

Prevela i prilagodila Selma Gribajčević

Prevedeno sa: https://www.hsph.harvard.edu/c-change/subtopics/coronavirus-and-climate-change/

CIN: Zaštićena područja bez zaštite

Izvor: Centar za istraživačko novinarstvo

Usred kamenoloma u Ljubačevu, skrivena iza bagera, kamiona i dampera čiji se tragovi presijecaju na prašnjavoj zemlji, nalazi se istoimena pećina.

Ko ne zna, teško bi mogao naslutiti da je riječ o zaštićenom području jer su radovi u kamenolomu uveliko oštetili neprocjenjivo bogatstvo. Pećinske ukrase, koje je priroda strpljivo stvarala hiljadama godina, čovjek je polomio iskopavanjem kamena.

Iako je ovo područje pod zvaničnom zaštitom Gradske uprave Grada Banja Luka, u ovoj instituciji ne znaju u kakvom je stanju Pećina „Ljubačevo“.

Međunarodnom konvencijom i odlukama domaćih vlasti u Bosni i Hercegovini (BiH) je zaštićeno 41 područje i sva bi trebala biti sačuvana od propadanja. Ipak, većina je pod zaštitom samo formalno i zbog nebrige upravljača, nedovoljno stručnih ljudi i finansija ova područja propadaju.

Koncesije u zaštićenim područjima

„Ljubačevo“ je prvo zaštićeno područje i jedna od 13 takvih pećina u Bosni i Hercegovini. Pronađena je tokom miniranja u kamenolomu, istražena i 2008. godine proglašena spomenikom. Ali, to nije puno pomoglo.

U Inspektoratu Republike Srpske (RS) tvrde da je Uprava kamenoloma od 2012. do 2015. godine poštovala sve mjere koje su im naređene: obilježeno je područje kako bi se znalo da je riječ o zaštićenoj parceli, pokupljen sav minirani materijal i radovi nastavljeni izvan zaštićenog pojasa, na udaljenosti 200 metara od Pećine.

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) su u junu ove godine posjetili Ljubačevo i ništa od ovoga nisu zatekli: nije bilo obilježja zaštićenog područja, kamioni su odlagali zemlju, kamenje i granje u blizini ulaza u Pećinu, a prilaz je bio moguć samo uz dozvolu koncesionara „Kozaraputeva“ jer put vodi kroz kamenolom.

Iznad ulaza u Pećinu je napravljen put za kamione, ali iz “Kozaraputeva” tvrde da ga ne koriste i da više ne miniraju u blizini pa je i ne mogu oštetiti.

Ipak, u Pećini se osjete vibracije mašina iz kamenoloma, a na samom ulazu, uz gajbu piva, stoje obrušeni ostaci velikog stalaktita sa stropa. Duž cijelog prednjeg dijela Pećine je polomljen sav pećinski nakit. Ivan Napotnik iz Speleološkog društva “Ponir” kaže da je najbolje očuvan dio pećine koji je najudaljeniji od kamenoloma – ostatak je oštećen, “vjerovatno, miniranjem, detonacijama i vibracijama kroz stijene. Nakit je dosta ispucao. Stalaktiti su sa stropa otpali, stalagmiti su se ogulili. Uništeni su”.

Napotnik objašnjava da je potrebno 100 godina da stalaktiti i stalagmiti narastu jedan centimetar, a procjenjuje da je jedan od polomljenih bio visok oko metar.

Tokom posljednjih pet godina inspekcija nije kontrolisala poštuju li “Kozaraputevi” mjere o zaštiti područja, a kažu da se stanje na terenu brzo mijenja. U tom slučaju bi upravljač morao pozvati inspekciju u novu kontrolu, ali Gradska uprava Grada Banja Luka i ne zna u kakvom se stanju nalazi područje kojim bi morala upravljati i štititi ga.

Petar Bilčar, načelnik Odjeljenja za komunalne poslove Grada Banja Luka, kaže da je Pećina veliki potencijal, ali da se u „ozbiljnu priču“ može ući tek kada istekne koncesija za kamenolom – 2046. godine.

Zakonom o zaštiti prirode RS-a propisane su kazne od četiri do dvadeset hiljada KM za pravna lica koja koriste područje i pritom ne poštuju mjere zaštite. Inspektorat do danas nije kažnjavao već samo izdavao preporuke.

I drugi koncesionari štete zaštićenim područjima. Krivac za velike količine mulja i česte poplave u Parku prirode „Hutovo blato“ su hidroelektrane „Čapljina“ i „Dubrovnik“, koja se većim dijelom nalazi na području Hrvatske. Ovom prirodnom rezervatu u Hercegovini hidroelektrane oduzimaju vodu rijeke Trebišnjice i zbog toga se ovo močvarno stanište više od 160 vrsta ptica i drugih životinja i biljaka isušuje i zarasta u mulj i trsku. Endemskim vrstama u Hutovom blatu prijeti izumiranje.

Iz organizacije za zaštitu okoliša WWF „Adria“ procjenjuju da će Hutovo blato nestati za 30 godina ako se nešto odmah ne poduzme. Federalno ministarstvo okoliša i turizma je 2015. godine na insistiranje ove organizacije uvrstilo obavezu restauracije Hutovog blata u dokument koji je priložen uz Ekološku dozvolu „Elektroprivredi Hrvatske zajednice Herceg Bosne“ (HZHB) koja je vlasnica hidroelektrane u Čapljini.

„To je značilo da ‘Elektroprivreda HZHB’ treba u narednih pet godina, po tom planu, uložiti u revitalizaciju Parka prirode ‘Hutovog blata’ 500.000 KM godišnje“, kaže Zoran Mateljak iz WWF „Adria“. Međutim, „Elektroprivreda HZHB“ je sudskim putem osporila ovaj dokument.

„Oni traže proceduralne greške kako bi izbjegli bilo kakvu obavezu o tom pitanju, a kamoli da bi oni nešto dragovoljno napravili“, smatra Mateljak.

Iz „Elektroprivrede HZHB“ nisu odgovorili da li su do sada izdvajali i hoće li ubuduće izdvajati novac za obnovu Hutovog blata. „Nije do sada nikad uplaćeno niti jedna marka“, kaže direktor JP „Hutovo blato“ Nikola Zovko.

Zovko kaže da nije problem što hidroelektrane rade, ali je potrebno da izdvoje dio novca za područje na kojem prave štetu. Procjenjuje se da bi za obnovu staništa, vode, izvorišta, ribljeg i ptičijeg fonda u Hutovom blatu bilo potrebno 4,8 miliona KM. Zovko tvrdi da je „Hutovo blato“ zbog hidroelektrana izgubilo 50 posto kapaciteta vode za 40 godina, „a prijetnja je da izgubimo još više sad, novim zahvatima u gornjim horizontima“. Riječ je o projektu „Elektroprivrede RS-a“ koja već gradi prvu od tri planirane hidroelektrane na Trebišnjici.

Problem sa hidroelektranama bi mogla imati i druga zaštićena područja. U Nacionalnom parku „Sutjeska“ planirana je izgradnja četiri male hidroelektrane (MHE). Projekat je zaustavljen dok se ne donese planski dokument koji bi trebao riješiti pitanje korištenja zaštićenog područja. U planu je i hidroelektrana „Vrilo“, projekat EPHZHB-a, koja bi mogla imati utjecaj na Livanjsko polje, zaštićeno kao močvara međunarodnom Ramsarskom konvencijom.

I Zaštićeni pejzaž „Bentbaša“ bi mogao biti oštećen hidroelektranama. U kanjonu Miljacke, na ulazu u Sarajevo, gradi se mala hidroelektrana, a nizvodno je u gradu planirana još jedna.

Nebriga ili nedostatak novca

Zaštićenim područjima obično upravljaju: općine, javna preduzeća i ustanove, nevladine organizacije ili različita pravna lica. Oni su dužni pratiti šta se dešava sa ugroženim vrstama biljaka i životinja te štititi područja od štetnog utjecaja čovjeka. Ipak, to se radi tek sporadično.

• BAZA PODATAKA – Zaštićena područja u BiH

Novinari CIN-a su utvrdili da polovina zaštićenih područja nema plan upravljanja, a skoro jednak broj nije radio monitoring pa se i ne zna precizno u kakvom su stanju zaštićene vrste na tim područjima. Većina upravljača, međutim, kaže da nemaju ni dovoljno novca za sve obaveze niti dovoljno stručnih ljudi.

U Parku prirode „Blidinje“ su napravili plan upravljanja u kojem su naveli svoje želje: više zaposlenih i proglašenje područja nacionalnim parkom kako bi samostalno mogli štititi područje od nelegalne gradnje, krivolova i drugih štetnih utjecaja.

„A želje se ne ostvaruju. Znači, niko ih drugi nije zapisao ili ih neće i ne želi provoditi“, kaže direktor ovog javnog preduzeća Zdravko Kutle.

Umjesto da ih finansira Federacija BiH, Zaštićeno područje „Blidinje“ dobija novac samo od Hercegovačko-neretvanskog kantona i od tih 3.700 KM mjesečno pokriva plaće za jedine uposlenike – direktora i knjigovođu. Njihova nadležnost je davanje sugestija nadležnim službama.

Zbog nedostatka novca ni upravljač močvare „Gromiželj“ kod Bijeljine ne može brinuti na pravi način o ovom staništu rijetke i ugrožene vrste – ribe mrgude. Iako je na papiru zaštićen duže od dvije godine, nijedna institucija nije izdvojila niti marku za njegovo čuvanje. „Gromiželj“ je zapušteno područje sa niskim nivoom podzemnih voda, problemima sa muljem i korovskim vrstama.

„To je sve zaraslo i sramota da je tako“, kaže Žarko Vikić, predsjednik Udruženja za zaštitu flore i faune „Gromiželj“ koje upravlja ovim područjem. On objašnjava da Udruženje nema mogućnost da svakodnevno čuva područje od lovaca, ribolovaca i odlaganja otpada te da je o ovome razgovarao sa lokalnom zajednicom i predstavnicima entitetskih institucija koje prebacuju nadležnost finansiranja jedni na druge. „Njima je problem kad ja odem i kažem treba čuvar, treba ekolog i biolog“, kaže Vikić. Iako prema akcionom planu za zaštitu i revitalizaciju ove močvare godišnje treba samo 20 hiljada KM, novac niko ne da.

Samo četiri nacionalna parka u BiH imaju redovna finansiranja iz entitetskih budžeta: „Sutjeska“ godišnje dobije 1.140.000 KM, „Kozara“ 760.000 KM, „Una“ 500.000 KM i „Drina“ 200.000 KM.

Zaštita ili korištenje prirodnih dobara

Entiteti su se obavezali da će brinuti o zaštićenim područjima. Republika Srpska ima 27, a Federacija 12 zaštićenih područja. Međutim, iako su vlasti planirale zaštititi određena područja, istovremeno su omogućile privatnicima i da eksploatišu njihova bogatstva.

Janjske otoke kod Šipova, područje ispunjeno slapovima, vodnim kaskadama, zelenilom i šumom visoke kvalitete, bi trebalo, prema entitetskom prostornom planu, biti proglašeno zaštićenim pojasom.

Vlada RS-a je 2006. godine dala koncesiju za izgradnju male hidroelektrane na ovom području, ali radovi nisu počeli jer ovaj objekat nije planiran ni u prostornim ni vodnim dokumentima.

Uprkos tome, Narodna skupština RS-a je prošle godine po skraćenom postupku usvojila Zoning plan posebne namjene Janjskih otoka kojim se predviđa izgradnja MHE u ovom kraju. Poslanici su glasali za dokument koji nije usklađen sa Prostornim planom RS-a u kojem piše da se za ovo buduće zaštićeno područje „ne smiju izdavati dozvole za gradnju MHE ili drugih objekata kojima se mijenjaju vodni režimi“.

Ipak, iz Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske kažu da je Zoning plan usaglašen sa Izmjenama i dopunama Prostornog plana RS-a te da su za ocjenu zakonitosti akta nadležni ustavni sudovi.

„Prema informacijama sa kojima raspolažemo – pred nadležnim institucijama nije pokrenuta ocjena zakonitosti navedenog planskog akta“, napisali su u odgovoru CIN-u.

Izradu Plana je finansirala firma „Hidrovat“ iz Mrkonjić Grada koja planira graditi MHE. Suvlasnik ove firme je GLA „Holding“, austrijska grupacija u čijem vlasništvu je i firma koja je dobila koncesiju za izgradnju MHE u Nacionalnom parku „Sutjeska“.

A upravo su Ministarstvo i Zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa RS nekoliko mjeseci prije usvajanja Zoning plana propustili priliku za zaštitu Janjskih otoka. Ekološko-promotivno udruženje „Eko zona Šipovo“ je Ministarstvu uputilo inicijativu za proglašenje zaštićenog područja, ali Zavod zbog drugih obaveza nije imao vremena da izradi studiju zaštite. S obzirom da Ministarstvo nije zadužilo nikog drugog za ovaj zadatak, Janjske otoke su ostale nezaštićene do danas.

Ramsarsko područje Bardača kod Srpca je na papiru zaštićeno kao močvara sa 11 jezera i staništem oko 200 vrsta ptica, ali je u stvarnosti izgubilo ove vrijednosti. Danas je ostalo samo jedno jezero, a ostala su isušena i pretvorena u poljoprivredno zemljište sa zasadima kukuruza i pšenice.

U jezerima Bardače je od 1902. godine uzgajana riba i zahvaljujući tome je postala značajno stanište ptica. Međutim, od 2010. godine počinje postepeno uništavanje ove oaze mira.

Državno preduzeće Ribnjak „Bardača“ je zapalo u velike minuse iz kojih se pokušalo izvući zajedničkim ulaganjem sa privatnom firmom „Agroimpex“. Zahvaljujući štetnim ugovorima, „Agroimpex“ je postao vlasnik jezera i zemljišta na Bardači.

Tadašnji direktor Ribnjaka Anđelko Dumonić je osuđen na zatvorsku kaznu od šest mjeseci zbog nanošenja štete preduzeću, dok je suvlasnik i direktor „Agroimpexa“ Nikola Vukelić oslobođen optužbi za podstrekivanje na krivično djelo.

Dok je sud pokušavao riješiti odgovornost i vlasničke odnose u „Bardači“, „Agroimpex“ je isušivao jezera i sijao kukuruz. Zbog toga ga je Republički inspektorat kaznio dva puta sa ukupno 5.700 KM.

Vukelić tvrdi da je u ribnjak uložio oko tri miliona maraka, a da mu se proizvodnja ribe nije isplatila.

„Neka meni ljudi vrate pare (Republika Srpska, op. a.), eto im ribnjak! Šta je problem? Znate koliko sam ja emotivno vezan za taj ribnjak? To je zlo jedno!“

Uporedo sa sudskim postupcima Ministarstvo je pokrenulo postupak zaštite Bardače, ali su odustali kada je postala vlasništvo „Agroimpexa“ 2016. godine. Do tada su jezera već bila isušena. Vukeliću ne znači mnogo činjenica da je riječ o staništu 200 vrsta ptica koje je isušivanjem narušeno: „Nemam pojma! Niti sam dobio ptice na popisu kad sam to kupovao, niti mi sad traži taj spisak“.